Marin Tomasov dobro zna što ga čeka na Kantridi, trener Rijeke Matjaž Kek u kratkom je razdoblju nametnuo europske standarde. Tomasov je u Rijeku došao kao pojačanje momčadi, koja je jesenas uoči utakmice protiv Argentine u svlačionici imala čak sedam hrvatskih reprezentativaca. Nije baš jednostavno pojačati takvu momčad:
- Moje je da slušam trenera, što se toga tiče nema problema. Samo neka bude zdravlja da se što prije uklopim u momčad i da pokažem što mogu. Mislim da mogu dosta, vrijeme će sve pokazati. Jasno da sam pratio Rijeku, odgovara mi brzi, okomiti i napadački nogomet u kojemu ima dosta prostora. I vani se zna za Rijeku, prate ljudi što se događa na Kantridi, znaju da se Rijeka dignula. Mislim da je klub na dobrom putu. Što se pritiska tiče, nakon svega što sam doživio u Hajduku i Munchenu 1860 ne znam što bi me još moglo iznenaditi, govori Tomasov.
U Munchen je otišao 2012. godine iz Hajduka! U razdoblju kada su mu predviđali zvjezdanu karijeru, Tomasov je već počeo trenirati s momčadi Dinama. Nekoliko dana nakon što se slikao s dresom Dinama neočekivano je otišao u Munchen. Tako je odlučio zajedno s Renom Sinovčićem, tada vanjskim suradnikom Zadra i bliskim savjetnikom obitelji Tomasov. Dvije i pol godine kasnije Tomasov se vratio u hrvatski nogomet nedovršena posla, u njemačkom klubu nije iskazao potencijal hrvatskog reprezentativca. U rujnu 2013. godine igrao je za reprezentaciju prijateljsku utakmicu protiv Južne Koreje, u igru je ušao u 80. minuti umjesto Ivana Perišića. To je za sada sve:
- Na neke stvari u životu ne možeš utjecati! Možda bih u karijeri nešto drugačije napravio da sam onda znao što sada znam. Ne želim gledati u prošlost, nema ništa od kukanja. Zadovoljan sam dosadašnjom karijerom iako se uvijek može bolje. Još sam dovoljno mlad, mislim da još dosta toga mogu napraviti u karijeri. Ako igrač iz naše lige ide u njemačku drugu ligu, možda je bolje da ode mlađi radi lakšeg privikavanja. Ja sam otišao u 24. godini, nisam više bio toliko mlad da bih dobio puno vremena za privikavanje. Čim je dobio otkaz trener koji me je doveo, puno se toga promijenilo u klubu. Igrao sam i dalje, ali nije više bilo isto kao prije. Istina, drugačije je kada dođeš mlađi, lakše te prihvaćaju svi, pa i treneri. Ne kažem da su svi treneri vani isti, ali za trenere s kojima sam ja radio, to što sam bio blizu reprezentacije ništa nije značilo. Njima prva hrvatska liga ništa ne znači u usporedbi s njemačkim nogometom, tako je doživljavaju i protiv toga se ne možeš boriti. Ponavljam, nisu svi treneri isti, kažem samo da mene moji treneri uopće nisu doživljavali kao potencijalnog reprezentativca! Neće ni jedan trener vječno trajati, ali ja više nisam htio čekati. Polako sam nestajao, više nije imalo smisla ostati. U to slučaju nema zadovoljstva ni u novcu! Bolje da sam se vratio nego da sam tamo patio i čekao da se trener promijeni. Nije mi se više dalo čekati, naglašava Tomasov.
Reno Sinovčić obilježio je Marinovu karijeru. Od kada je Tomasov sa 17 godina došao u Zadar, Sinovčić je počeo usmjeravati njegov nogometni put i uskoro postao više od običnog savjetnika. Danas je Marinov vjenčani kum u pritvoru, tema razgovora nije baš ugodna:
- Ne, nisam ga čuo ni vidio! Kako da budem u kontaktu? Poslao sam mu sms poruku za Božić i Novu godinu, ne znam da li je dobio poruke! Ne znam ni koliko smijem ulaziti u sve to, ali nije mi jasno da Rena optužuju za poslovanje kluba. Da nije njega bilo, Zadar bi igrao treću ligu! Ako je itko radio za dobrobit kluba, onda je to Sinovčić! Nema mi logike da ga netko optužuje da je oštetio klub! Nadam se da će Zadar opstati bez Rene, želim klubu da ostane u ligi. Vidjet ćemo koliko će Igor Štimac uspjeti sve skupa podignuti. Vjerujem da Zadar ima šanse ostati u ligi, što im želim od srca, zaključuje Tomasov.
