Zdravko Mamić izgovorio je tijekom gostovanja u talk-showu Orlanda Rivettija na KanaluRI rečenicu u kojoj je sažeo svoj sportski svjetonazor zbog kojega je postao najuspješniji hrvatski nogometni menadžer svih vremena.
- Da sam ja predsjednik Rijeke, Kek bi dobio naređenje da od prve minute igra Močinić ili on ne bi bio trener Rijeke.
Na takvoj poslovnoj premisi Mamić je u zadnjih petnaestak godina Dinamo pretvorio u financijski neovisan klub s redovitim prihodima od prodaje igrača! Tko iole poznaje nogometno tržište bespogovorno će priznati da je Mamić ostvario poslovno čudo u izrazito nesklonim uvjetima. Dinamo je postao jedan od najvećih hrvatskih izvoznika i europski brand u proizvodnji igrača, Mamićeve poslovne uspjehe mogu omalovažavati samo maliciozne neznalice. Međutim, Mamićeve su poruke vrlo često izopačene zbog interesa koji ugrožavaju vitalne sportske vrijednosti.
O radu Matjaža Keka svatko može imati svoje mišljenje, Mamić priznaje da bi Slovenca rado vidio na klupi hrvatskog prvaka. Drugim riječima, Mamić nije izravno uvrijedio Keka nego generalno obezvrijeđuje struku kada procjenu najboljega trenera u HNL-u podređuje prizmenim merkantilnim porivima. Kek neće moći postati trener Dinama sve dok bude smatrao da Močinić mora igrati iako trenutačno nije bolji od Josipa Radoševića i/ili Filipa Bradarića. U Mamićevoj doktrini treneri Dinama odavno su postali dobro plaćeni prekupci, koji čiste stakla na nogometnom izlogu u Maksimiru dok promoćurni gazda dućana tezgari otraga na blagajni.
A kako Mamićevu poruku trebaju shvatiti igrači željni dokazivanja? Trebaju li Radošević i Bradarić patiti zbog grižnje savjesti zato što Ivanu Močiniću zauzimaju mjesto u momčadi Kekovom krivicom? Mamić bi radije promijenio Keka nego objašnjavao Radoševiću i Bradariću da moraju patiti zbog sportske nepravde ako gazda tako kaže. Mamić ipak nije predsjednik Rijeke. Damir Mišković sve lakše amortizira snažni utjecaj Mamića, koji javno priznaje da o poslovanju Rijeke zna isto kao zaposlenici u klubu. Zna Mamić puno više od njih!
Budući da u profesionalnom sportu pravila ponašanja određuje novac, Mamićeva mantra postaje ozbiljan sportski problem tek u širem društvenom kontekstu. Mamićeve su poruke opasne po zdravlje ogromne većine sportskih volontera, koji njeguju najzdravije tkivo hrvatskog sporta. Dok slušaju poruke najuspješnijeg sportskog menadžera stječu pogrešan dojam da je novac jedino mjerilo sportskog uspjeha.
Mamićevo poimanje nogometa više ima veze s biznisom nego sa sportom, pa je u konkretnom slučaju pogrešno pokušao zaštiti pravo na sportski uspjeh jednog darovitog igrača Rijeke. Mamić je u pravu kada tvrdi da bi Močinić morao stalno igrati da se što prije vrati u formu nakon ozljede. Za razliku od Radoševića i Bradarića, ne tako davno Močinić je slovio kao prirodna zamjena za Luku Modrića u reprezentaciji.
Nema dvojbe da je Močinić dokazana vrijednost koja zaslužuje drugačiji klupski tretman, ali ne mogu Kek, Radošević ili Bradarić biti krivci što sportska politika kluba ne zna uspostaviti drugačiji poredak u svlačionici. Utemeljen prema prirodno sportskim, a ne prema nesportskim tržišnim kriterijima.
