Nikicu Jelavića od potpisa ugovora s Rijekom dijele formalnosti. Što se tiče Rijeke i Jelavića, sve je dogovoreno, odobreno i spremno za potpisivanje.
Čeka se raskid ugovora između Jelavića i kineskog drugoligaša Beijing Rehneua. Nema razloga za otezanje, jer se Jelavić odrekao potraživanja i poručio da se u Kinu više ne vraća.
I kineskom klubu odgovara raskid budući da je Jelavićeva godišnja plaća (3 mil. eura) postala nepotrebno financijsko opterećenje za klub koji nije ostvario plasman u prvu ligu.
Kako se Jelavić približava Rijeci tako je treneru Matjažu Keku sve bliže dan kada će nekom igraču iz najefikasnijeg napada HNL-a morati reći da će ubuduće morati sjediti na klupi.
Vodeći se temeljnom logikom slaganja momčadi, Jelavićevim dolaskom najviše se sužava igrački prostor Mariju Gavranoviću.
Jelavić je klasična prva špica i prema načinu igre jako se razlikuje od Gavranovića iako pozicijski igraju na istom mjestu.
Gavranović i Jelavić zapravo bi bili kompatibilni kada ne bi bilo Franka Andrijaševića. Gavranović je dovoljno lucidan igrač da bi itekako kvalitetno u HNL-u mogao igrati na mjestu iza prvog napadača da ne igra za Rijeku.
Budući da za Rijeku na toj poziciji igra najbolji igrač HNL-a, Gavranović na mjestu iza Jelavića može igrati samo ako Andrijašević ne može igrati zbog više sile.
Što se tiče bokova, Kek ima nekoliko vrlo kvalitetnih rješenja (Gorgon, Vešović, Matei) među kojima se Gorgon nametnuo kao stožerni napadač.
Iako Gavranoviću prirodno mjesto nije na boku, Kek u određenim uvjetima igre može posegnuti za napadačkom varijantom s trojicom (Gavranović, Andrijašević, Gorgon) napadača iz Jelavića.
U takvoj formaciji bokovi ostaju zapravo slobodni, jer povučeni napadači poput Andrijaševića, Gorgona i Gavranovića ne igraju šablonizirani nogomet. Oni se jednostavno nadigravaju na svakom dijelu terena!
U takvoj varijanti bočni braniči kakav je Ristovski još više dolaze do izražaja. Još kada bi Vešović igrao lijevog braniča...
Tako kreativan napadački potencijal iza prve špice ima samo Dinamo (Sammir, Soudani, Guilherme, Ćorić...), ali Dinamo za sada nema prvu špicu Jelavićeve kvalitete.
Dakle, Kek će Jelavićevim dolaskom dobiti mogućnost kreacije kakvu je zadnji put imao kada su u napadu igrali Kramarić, Jajalo i Moises...
Rijeka je tada igrala najbolji nogomet otkada je HNL-a, utakmice protiv Seville, Feyenoorda i Standarda postale su antologijske više prema sadržaju nego prema pozitivnim rezultatima.
Sadašnja Rijeka ima čak i veći napadački potencijal budući da su Andrijašević, Gorgon i Gavranović povrh svega gol-igrači za razliku od Jajala i Moisesa.
Naravno, Kekove slatke brige moraju imati gorak okus za igrače (Gavranović, Vešović, Matei...), koji neće igrati.
Razigrane sujete ponekad mogu djelovati negativno na igru momčadi.
