Danilo Butorović imao je privilegiju boraviti u kampu West Hama i desetak dana intezivno proživljavati trenerski život Slavena Bilića. Bilić je sjajno počeo karijeru u Premierligi, trenutačno je jedan od najzanimljivijih europskih trenera nešto mlađe dobi. Za mladoga trenera poput 31-godišnjeg Butorovića, boravak u West Hamu predstavlja iznimno životno i profesionalno iskustvo. Kako je uopće došao do Bilića?
- Preko prijatelja, koji su me najavili na razgovor. Kada sam se čuo s gospodinom Bilićem, objasnio sam mu sve što je trebao znati, rekao mi je da slobodno dođem. U Londonu sam boravio deset dana s ciljem stručnog usavršavanja koje sam imao priliku obaviti u West Ham Unitedu prateći svakodnevno treninge i utakmice, kao i sve ostale aktivnosti koje se odvijaju unutar njihova klupskog kampa. Slaven mi je velikodušno dozvolio pristup svim sadržajima njihova rada, više sati svakodnevno sam provodio u otvorenim razgovorima i diskusijama s njim i njegovim stručnim stožerom, ali i s ostalim ljudima koji sudjeluju u radu kluba. Same treninge pratio sam doslovno u terenu. Svi ljudi u klubu su izrazito ljubazni i pristupačni što je sve skupa bilo stvarno neprocjenjivo iskustvo, kaže Butorović.
Bilić je postao trenerski hit u Premierligi, kako ste doživjeli atmosferu oko njega?
- Slaven Bilić me se izrazito dojmio, prije svega kao veliki nogometni stručnjak koji jako dobro poznaje sve aspekte trenerskog posla, ali i kao osoba, jer je svaki trenutak mog boravka u West Hamu, osim stručno korisnim, učinio veoma ugodnim. Atmosfera u klubu je fenomenalna, počeviši od Slavena koji je u središtu svega, pa do ljudi koji ga okružuju. Svatko od njih pridonosi na svoj način. Funkcioniraju jako dobro, ostvaruju vrhunske rezultate, sve im se vratilo.
Rano osjetio trenerski poriv
U 31. godini stekli ste iskustvo rada s praktično svim mlađim selekcijama u HNK-u Rijeka?
- Šest godina radim u školi nogometa Rijeke, trenutno vodim starije pionire. Za trenerski posao odlučio sam se dok sam igrao u omladinskom pogonu, jako rano osjetio sam trenerski poriv u sebi. Na vrijeme sam shvatio da neću postati igrač kakav sam želio postati, čim sam završio fakultet u 21. godini, počeo sam se baviti trenerskim poslom, kaže Butorović.
Što ste konkretno radili?
- Sjajno je bilo prisustvovati analizi prve utakmice koju sam gledao između Watforda i West Hama, pa pratiti cijeli tjedan pripremu sljedeće utakmice s trenerima u njihovom uredu i kroz treninge, te onda pogledati utakmicu West Hama i Evertona s kojom sam i završio svoj boravak u Londonu. Njihov je nogomet puno brži, dinamičniji, svi igrači dovedeni su na razinu da funkcioniraju u maksimalnoj brzini. To je najveća razlika u odnosu na naš nogomet! Osim toga puno je više rizika u igri, igra se otvorenije i atraktivnije.
A škola nogometa West Hama?
- Više sam boravio s prvom momčadi pa nisam imao priliku detaljnije upoznati rad njihove škole. Vidi se da puno polažu na selekciju igrača, naravno da im je baza puno veća, puno je igrača dovedeno iz inozemstva. Doduše, u zadnjem razdoblju Englezi su počeli više pažnje posvećivati domaćim igračima, osjeti se da sve skupa kreće u tom smjeru. Kada govorimo o bitnim razlikama, kod njih se ne osjeti pritisak na mlade igrače kao kod nas. Standard je u Engleskoj puno viši, mladi ljudi mogu normalno živjeti ako ne uspiju u nogometu. Kod nas je mlad čovjek u problemima ako ne uspije u nogometu, posebno ako nema školu. Osim toga, u radu škole primijetio sam da je obim rada manji nego kod nas. Ne čudi me da su naši najbolji klubovi visoko rangirani u proizvodnji mladih igrača.
