Rijeka je na Poljudu pobijedila (4:0) Hajduk i nastavila borbu za drugo mjesto.
Trener Simon Rožman napokon je malo odahnuo nakon što je na klupi Rijeke istaknuo kandidaturu za gubitnika godine u kojoj je već dobio otkaz u Domžalama.
Pragmatični način igre Rijeke u Splitu nije imao nikakve veze s Rožmanovim najavama promjene igre, Rijeka je bodove osvojila prema provjerenom slovenskom naputku.
Budući da je Rijeka igrala onako kako je Matjaž najviše volio igrati na Poljudu, nakon utakmice novinari su očekivano Rožmanu postavili pitanje koliko je Kek savjetima utjecao na pripremu utakmice u kojoj je Hajduk ostvario premoć u posjedu lopte (64%), a Rijeka u udarcima u okvir na vrata (7:2).
Naravno da Kek i Rožman često razgovaraju o riječkim temama, ali nepravedno je Rožmanove zasluge za pobjedu protiv Hajduka pripisivati Keku.
Ako ni zbog čega drugoga, a ono zbog toga jer bi analogno tome Kek trebao biti sukrivac za poraze od Gorice, Osijeka i Dinama!
Rožman je prema trenerskom defaultu najzaslužniji da je momčad Rijeke izgledala onako homogeno u bloku i konkretno u tranziciji.
Sve ostalo što se događalo na terenu ovisilo je o igračima, a ne o trenerima.
Da su Edouk i Jairo na početku utakmice pogodili mrežu umjesto iste vratnice, tko zna kako bi utakmica završila.
Uostalom, Rijeka je prema geometriji igre u Rožmanovu mandatu najbolje igrala u prvom poluvremenu (2:0) protiv Osijeka, pa je na kraju izgubila utakmicu (2:3).
Igračima je pobjeda protiv Hajduka važna jer su dokazali neprijepornu HNL-kvalitetu, koja je u krizi rezultata postala toliko diskutabilna da je Damir Mišković počeo čistku (Punčec, Šimić, Mamić) u svlačionici.
Okosnicu momčadi Rijeke u utakmici protiv Hajduka činila su četvorica igrača (Prskalo, Andrijašević, Župarić, Gorgon) iz šampionske generacije, od početka sezone bilo je jasno da jedino Dinamo ima bolje igrače od Rijeke.
Ne toliko bolje da bi se Dinamo onako poigravao (5:0) u zadnjoj utakmici na Rujevici, a kamo li da bi Osijek onako postigao tri pogotka u drugom poluvremenu utakmice u Gradskom vrtu.
U Rožmanovu mandatu Rijeka ni u jednom derbiju nije izgledala uravnoteženo kao u utakmici protiv Hajduka.
Dok se uvjerljiva pobjeda Rijeke uglavnom promatra kroz prizmu slabosti obrane Hajduka, Rožmanu je važnije da je Hajduk na postavljenu riječku obranu u drugom poluvremenu samo jednom slučajno zaprijetio (Jairo 75) udarcem glavom.
Da je momčad Rijeke u svim utakmicama HNL-a izgledala tako kompaktno, ne bi ove sezone treneri postali veći problem od igrača.
