Vladimir Lukarić gledao je utakmicu Orijenta 1919 i Intera na Krimeji, neočekivani posjet jednog od najboljih nogometaša Rijeke svih vremena nije prošao nezapaženo.
Lukarić je šezdesetih godina prošlog stoljeća bio stožerni igrač Rijeke, koja je spadala u vrh kvalitete bivše države, Lukarićeva generacija prva je uspjela poremetiti odnose među "velikom četvorkom" (Dinamo, Hajduk, Partizan, C. zvezda), dvaput je bila četvrta...
Lukarić je bio bočni napadač prema današnjoj terminologiji, na vrhuncu karijere dosegnuo je najvišu klasu i postao prvi reprezentativac Rijeke.
Za reprezentaciju Jugoslavije igrao je 6 puta, jedini pogodak postigao je protiv Etiopije.
Iako je prema općem sudu bio ponajbolji napadač jugoslavenske lige, nije igrao na SP u Čileu 1962. godine, jer su odnosi u jugoslavenskom nogometu bili takvi da je igrač Rijeke morao biti barem dvaput bolji od igrača "velike četvorke" da bi mogao igrati za reprezentaciju.
Nakon igračke karijere, Lukarić je kao trener najviše radio u Rijeci, bio je član stručnog stožera pokojnog Dragutina Spasojevića, trenera koji je 1978. godine osvojio Kup, prvi riječki trofej u bivšoj državi.
Godinu dana kasnije, neposredno nakon Spasojevića odlaska, Lukarić je zajedno s Marijanom Brnčićem vodio momčad Rijeke koja je osvojila drugi Kup.
Bio je pomoćnik izborniku Dražanu Jerkoviću u prvoj prijateljskoj utakmici hrvatske nogometne reprezentacije, 17. listopada 1990. godine u Zagrebu.
Lukarićev dolazak na Krimeji ugodno je iznenadio domaćine, 82-godišnji Lukarić prvi put se pojavio na renoviranoj Krimeji nakon dužega razdoblja što je najbolji znak da se u Orijentu 1919 događa nešto pozitivno.