Uloga Orijenta 1919 u transferu Kristiana Fućka dobila je (pre)naglašenu dimenziju u kontekstu partnerskog odnosa s Rijekom.
Činjenica da Fućak nigdje ne bi mogao otići bez suglasnosti Orijenta 1919 narušila je pozitivno ozračje oko prisne suradnje dvaju vodećih riječkih klubova.
Trenutačno nije tema koliko je suradnja dugoročno obostrano korisna, nego koliko je Orijent 1919 naštetio suradnji, kada je pristao prodati najboljega igrača Osijeku.
Poslovna etika podrazumjeva da je Rijeka kao senior-partner u pregovorima polagala nepisano pravo prednosti pred Osijekom, posebice nakon što je Fućak izjavio da odlazi u Rijeku taman da ga nazove Pep Guardiola.
Čim je nazvao Nenad Bjelica sve se promijenilo!
Naravno da je presudio novac kluba u mađarskom vlasništvu, ali ne novac koji je dobio Orijent 1919 nego Fućak.
Kratkoročno, Orijent 1919 je puno bolje prošao prodajom Osijeku budući da je zaradio 100.000 eura, Rijeka je nudila otprilike četiri puta manju odštetu.
Dugoročno Orijent 1919 ne mora više zaraditi budući da je Osijek pristao na 10 posto dok je Rijeka nudila 20 posto od budućega transfera.
Primjerice, ako Osijek jednoga dana Fućka proda za 500.000 eura, Orijent 1919 će zaraditi još 50.000 eura ili ukupno 150.000 eura.
Da je Fućak otišao u Rijeku, na istom izlaznom transferu Orijent 1919 bi zaradio još 100.000 eura ili otprilike isto koliko bi ukupno dobio od Osijeka.
Orijent 1919 nije imao jakoga razloga zbog kratkoročne koristi narušiti dugoročnu suradnju s Rijekom.
Ponuda Rijeke igraču Orijenta 1919 nije vrijedna spomena u usporedbi s ponudom Osijeka, Fućak je potpisom ugovora s osječkim klubom zaradio zajamčenih 400.000 eura!
Da je Orijent 1919 odbio najbolju ponudu za igrača i klub, Fućak bi stekao moralno pravo otići pod svaku cijenu, a onda bi svi izgubili.
