Hrvatska vaterpolska reprezentacija u Rijeci se priprema za početak vrlo izazovnog ciklusa, niz od tri važna natjecanja zaključit će Europskim prvenstvom u Splitu od 27. kolovoza do 10. rujna.
U subotu će biti održan ždrijeb skupina, nakon toga moći će se progovoriti o očekivanjima.
- Teško je reći što očekujemo, pogotovo kada igramo kući. Velika su očekivanja od svih, od nas samih kao organizatora, pa do čitave javnosti. Svi su naučili da smo u vrhu, uvijek smo se vraćali s nekakvim medaljama. Kažem, velika su očekivanja, ali i velike su promjene u reprezentaciji pa niti sami ne znamo gdje smo točno. Ovo finale europskog završnog turnira Svjetske lige i Svjetsko prvenstvo u Budimpešti će malo pokazati gdje smo trenutačno i kakva je situacija, kaže Igor Pezelj, jedini Riječanin u stručnom stožeru reprezentacije, čovjek zadužen za vratare i video-analize.
Na europskim prvenstvima nema jednostavnog suparnika, no za ždrijeb ipak postoje nekakve pritajene želje?
- U zadnje vrijeme imamo velikih problema protiv Španjolaca, možda ne bi bilo loše biti s njima u grupi pa ih izbjeći kasnije u nekoj fazi razigravanja. Ali tu su uvijek, Mađari, Srbi, Talijani, Grci, priča je tu manje-više uvijek ista.
Reprezentacija je u Rijeci narednih pet dana, a onda seli za Podgoricu?
- U utorak ujutro završavamo ovaj pripremni ciklus, iz Zagreba letimo u utorak navečer. Nakon Podgorice je Budimpešta, pa Split. Jako gust raspored, jako puno obaveza, a još traje i ligaško natjecanje.
Kalendar je prebukiran, nije li malo neobično da su tri velika natjecanja nagurana jedno do drugoga?
- To je isto slika našeg sporta, koliko ljudi drže do svega toga. Iduće godine je opet svjetsko prvenstvo, pa europsko, pa kvalifikacije za Olimpijske igre u Parizu. Izbornik Tucak je rekao da u naredne dvije i pol godine ima toliko natjecanja da bi se igrači trebali povući iz klubova da bi mogli nastupati za reprezentaciju. Mislim da je time sve rekao. Uništit ćemo te ljude, svodi se na to da oni neće imati vremena za odmor, pripremu, kvalitetnu analizu, rad, velike su opasnosti od ozljeda, vrlo vjerojatno će najveće reprezentacije početi kalkulirati, jer će se birati koje je natjecanje važnije, a koje nije, čuvat će se neki igrači. A tako se dovodi u pitanje regularnost svih natjecanja. Stariji igrači teško to mogu izdržati i odmah nakon Europskog prvenstva u Splitu otići u svoje klubove i započeti ligaška i europska natjecanja. To je ludost, ubit ćemo te ljude.
Nevjerojatno je da na razini europske i svjetske federacije to nitko ne vidi?
- Mislim da vide, ali mislim da gledaju neke svoje interese u čitavoj priči. Mi, nažalost, nemamo svoju svjetsku i europsku federaciju, spadamo u vodene sportove, a to je samo slika koliko smo im mi bitni i koliko oni drže do nas.
Dakle, nije vam preostalo drugo nego kvalitetno se pripremiti?
- A što drugo? Ne treba tražiti nikakve alibije, ali treba biti pametan i pokušati izvući ono najbolje. Split bi trebao biti kruna ove sezone, igramo na domaćem terenu, mlada smo reprezentacija, značajno promijenjena, puno je novih igrača na popisu od kojih se očekuje da nose igru u nekoliko narednih godina, a oni su sigurno željni dokazivanja. Pogotovo kad igraš na domaćem terenu. Vjerujem da ćemo dati sve od sebe, vjerujem da ćemo biti dobri, a vidjet ćemo hoće li to biti dovoljni za neku medalju. Mi medalju uvijek sanjamo, to su naši motivi, ali i drugi treniraju za to i njih se nekad nešto pita.
Domaća vaterpolska scena?
- U hrvatskom vaterpolu pada kvaliteta, vidljivo je to iz rezultata naših momčadi koje igraju u europskim natjecanjima, a vidi se to i po rezultatima hrvatske lige. Najveći je problem financijske prirode, ulaganje u sport je takvo kakvo je, svi smo toga svjesni, svi to znamo, ali preko noći se ne može ništa promijeniti. Mladom igraču kada završi fakultet, ako nije ekstra klasa koja se može prodati u veliki klub, najpametnije je uhvatiti se onoga za što se školovao, jer od vaterpola se ne može živjeti. S druge strane baza je sve siromašnija, ali nema samo vaterpolo s tim problema. Slika je hrvatski nastup u Tokiju, samo je vaterpolo od momčadskih sportova bio tamo. Hrvatski sport pada, htjeli mi to priznati ili ne. I još jedna stvar, profesionalaca koji rade s tom djecom ostalo je jako malo, ti ljudi nisu adekvatno nagrađeni za svoj rad i trud. Rad u mnogim našim klubovima sve više se svodi na tete-čuvalice, a ne na ozbiljniji rad.
Vrlo kvalitetne djece ipak ima, Primorje Erste banka je tu jako dobar primjer?
- Ima ih i uvijek ih je bilo. Takvo smo podneblje, ali bez nekih većih ulaganja u sport neće biti dobro. Ostat će možda individualni sportovi, oni sportovi koje roditelji mogu financirati ili oni fanatici koji niti sami ne znaju kako guraju, ali i takvih je sve manje. Slika našega društvu preslikala se na sport, neke druge vrijednosti su važnije, djeca gledaju tik-tok i idu dalje.
