Vaterpolisti Primorja objektivno nisu imali konkurenciju, kada su proglašeni najboljom momčadi Grada Rijeke u 2015. godini. U najuspješnijoj sezoni u klupskoj povijesti osvojena su tri trofeja, četvrti je izmaknuo u finalu Lige prvaka protiv Pro Recca. Početkom ove sezone prvi trofej završio je viltrinama Juga, koji je bio bolji (10:8) od Primorja u finalu Kupa.
- Ne možemo se žaliti ni na što početkom ove sezone, pobjede i porazi sastavni su dio sporta. Imali smo objektivnih teškoća! Krajem prošle sezone otišao nam je Sandro Sukno, najbolji igrač na svijetu. Međutim, dobili smo jednog od najboljih igrača na toj poziciji na svijetu, Mihu Boškovića. Doveli smo dvojicu vrlo kvalitetnih, mladih reprezentativaca, Antu Vukičevića i Nikolu Dedovića, došao nam je Enerqine i trebao je proći period adaptacije. Međutim, dogodilo nam se da je Cosmin Radu nedostajao više od mjesec dana, pa nam je onda trener Ivan Asić nedostajao mjesec dana. Kada se sve to skupa dogodi u ranoj fazi sezone, dok se još uvijek osjećaju posljedice tek završene sezone u reprezentacijama, mislim da dva poraza (Olympiacos u Ligi prvaka, Jug u finalu Kupa, op. a.) koja smo doživjeli, nisu ništa strašno, govori predsjednik Primorja Predrag Sloboda.
Zadnje dvije sezone naviknuli ste navijače na trofeje?
- Kada smo krenuli u ovaj projekt, rekli smo da ćemo tofeje početi osvajati nakon pet godina, a prvi smo osvojili nakon treće godine. Kada smo završili prvi ciklus, sjeli smo da vidimo što možemo učniti s mladima, pa smo i tu nešto napravili. Kada su nam otišla braća Varga i Obradović svi su govorili da ih ne možemo nadoknaditi, a mi smo odigrali još bolju sezonu. Rekao sam, ove sezone imali smo problema zbog toga što nije bilo dovoljno vremena za pripreme, što mjesec dana nije bilo Radua i Asića. Splet okolnosti! Istina, naši su navijači naviknuli da osvajamo trofeje. Ove sezone izgubili smo u Kupu od Juga u Zadru, imali smo 7:7 u zadnjoj fazi utakmice... Nije nas Jug razbio u finalu Kupa da bismo se trebali brinuti. Jug je ove sezone favorit, to je sigurno, ali imamo i mi svojih kvaliteta. Ne, ne bih rekao da je teže braniti nego osvajati! Mi smo prošle sezone branili tri trofeja, a na kraju smo bili još bolji, jer smo igrali finale Lige prvaka.
Na kraju svake godine odgovarate na isto pitanje vezano za financijsku konstrukciju i sportske ambicije: ide li Primorje dalje?
- Apsolutno! Primorje uvijek ide dalje! Uvijek svima ponavljam isto u pozitivnom kontektsu: Primorje je postojalo prije mene, postojat će i nakon mene...
... Da, ali ne na ovakvoj razini?
- Otkud znate? Možda će netko sutra doći umjesto mene, možda mi kaže: 'Odi iz kluba, ja mogu bolje! Ne treba u životu sve fatalistički gledati, idemo dalje. Motiva uvijek ima, uvijek se teži trofeju više, to je sport.
Kao predsjednik Nacionalnog vijeća za sport uključeni ste u proces donošenja novog Zakona o sportu?
- Novi zakon nije bio na čitanju u prošlom sazivu Saboru. Prošao je samo amandman na Zakon o sportu, koji je Vlada usvojila bez konzultacija s Hrvatskim olimpijskim odborom i Nacionalnim vijećem za sport. Čekamo formiranje nove vlade, koja bi trebala u proceduru staviti novi prijedlog zakona. Treba vidjeti kako će novo ministarstvo gledati na prijedlog zakona. Sjećate se da se Sabor sporta u Zagrebu usprotivio novom prijedlogu zakona, a primjedbe su došle iz baze. U Hrvatskoj postoji 385.000 sportaša, ne računajući rekreativce. Mislim da ti sportaši imaju pravo tražiti od vlade da artikulira njihove zahtjeve. Vlada prvo mora odlučiti strategiju sporta, odlučiti koji su sportovi državni interes, kako financirati sport... Ne možete rad neprofitnih organizacija opstruirati zakonima koji nisu usklađeni. Prijedlog novog zakona na trima stranicama bavi se onima koji ne rade dobro u sportu, a samo na jednoj stranici piše kako treba financirati sport. Moramo uskladiti realne potrebe sporta, prošle godine država je za sport izdvojila 152 milijuna kuna. Od toga su 44 milijuna otišla na održavanje dvorana u Splitu, Varaždinu i Zagrebu. To znači da je oko 100 milijuna kuna namijenjeno sportu, a kultura je dobila 870 milijuna kuna. Početkom devedestih trošilo se skoro isto za sport i kulturu. Ne govorim protiv kulutre nego da sportu kroz proračun treba dati više novaca. Recimo, treneri koji rade s mladima trebali bi dobiti sličan status kao nastavnici u školama, jer u biti rade isti posao. Mi nemamo posebnih škola za sportaše... Puno sam putovao svijetom i znam da je sport najveći promotor Hrvatske, a najmanje mu se pažnje posvećuje.