Ujutro sunce, predvečer kiša, noću ponovno vedro. Ako vam je uvodna rečenica poznata, onda je to zasigurno zbog razloga što takve vremenske prilike mahom prevladavaju u Rijeci za vrijeme proljetnih i ljetnih mjeseci. No, isti takav slijed promjena vremenskih prilika događao se u Barceloni, minulog petka i subote, na dva najvažnija dana Final Sixa, završnog turnira vaterpolske Lige prvaka.
Kiša je međutim samo paravan kojim organizatori mogu prikriti sve nedostatke natjecanja koje bi trebalo predstavljati, kako je zamišljeno - vrhunac klupske vaterpolo sezone. Ono što se događalo na Montjuicu proteklih dana uopće nije bilo na toj razini, štoviše bilo je ispod svakog organizacijskog kriterija vrhunske sportske priredbe. Kiša je prestala, a tek je s pojavom sunca uoči finalne utakmice uviđeno koliko propusta ima. Na stranu sportska borba u bazenu, pa i neočekivan rasplet događaja za svih šest momčadi, LEN-u kao krovnoj europskoj vaterpolskoj instituciji ide veliki minus.
Paolo Barelli, njen čelni čovjek nije mogao vjerovati što ga je snašlo za vrijeme prve polufinalne utakmice između Partizana i Radničkog u petak. Nakon štp se nebo smilovalo dan ranije i dopustilo odigravanje četvrtfinala u za sve regularnim uvjetima, petak je donio ono pravo 'riječko' vrijeme. Nakon jutarnjeg sunca otvorilo se nebo nad kompleksom bazena Bernat Picornell. To nije Barelliju i ljudima iz vrha europskog vaterpola bilo dovoljno da utakmice izmjeste na unutarnji bazen u kompleksu koji broji dva natkrivena i upravo taj, otkriveni na kojem se cijeli završni turnir i odvio, kao i ljetos održano Svjetsko prvenstvo u vaterpolu. Vaterpolistima ne smeta kiša, ali ona je bila uzrok brojci od oko tridesetak gledatelja na tribinama. I oni su, unatoć nekolicini kabanica koje je organizator imao bili mokri do kože, a podatak od trideset gledatelja na polufinalnoj utakmici turnira u sportu 'nositelju kvalitete' zvuči apsurdno. Brojni novinari su tu, prvu polufinalnu utakmicu pratili iz improviziranog Media centra, zdanja odvojenog od tribina natkrivenog najlonom, uz izravan prijenos na TV-ekranu. Uvjeti za novinare po kiši, koja je padala nošena vjetrom, nisu bili regularni.
Ako im već ne smeta kiša, smetala im je temperatura vode. Dvadeset i tri stupnja za vaterpolo je premalo, a organizator je, valjda nošen činjenicom da se ljetos također igralo na otvorenom bazenu pomislio da igračima neće biti hladno. Bilo je, a kragujevački Radnički se prvi, uz nekoliko prehlađenih prvotimaca, požalio na taj problem. LEN je i tu zakazao, posebice ako se stvari sagledaju s marketinške strane. Plan popularizacije vaterpola nakon silnih primjedbi upućenih s treće strane nije uspio, a sportaši se svojim kućama vraćaju prehlađeni, sinergija je to koja ne daje dobar tonus natjecanju zakazanom na istom mjestu u isto vrijeme sljedeće godine.
LEN je na dan finalnog susreta imao veliki sastanak, na kojem nije došlo do gotovo nikakvih promjena što se sustava natjecanja u europskim kupovma tiče. Pozivnice za Ligu prvaka dobilo je istih osam klubova kao i lani (Jug, Spandau, Brescia, Barceloneta, Eger, Galatasaray, Partizan i Olympiakos), pa će se shodno tome isti klubovi koji su to učini lani i ove godine morati probiti kroz tri kvalifikacijska kola. Riječko Primorje i ove sezone uključuje se u završnoj trećoj rundi kvalfikacija, u kojoj je lani tijesno svladalo mađarskog Szolnoka.
Uz Riječane i Mađare, kroz sito i rešeto kvalifikacija svoj put među dvanaest momčadi u skupinama ponovno će tražiti Pro Recco, Radnički, Vasas, Crvena zvezda, Sintez Kazan, Oradea, Mladost i ostali trofejni europski klubovi. To ponovno znači da će neka od nominalno jačih momčadi od onih koje već jesu dio grupne faze ispasti iz Europe i prije početka sezone. Za momčadi koje ostvare treće mjesto na jednom od četiri kvalifikacijska turnira drugog pretkola rezervirano je natjecanje u Eurookupu, a za poražene iz trećeg pretkola europska sezona tada završava. Barceloneti je potvrđeno njeno domaćinsto Final Six turnira i sljedeće sezone, kao i osam pozivnica za osam gore navedenih klubova za još dvije sezone. Ukratko - za vaterpolo i ne baš najbolje vijesti.
Najavljena je i popularizacija sporta kroz jače uključivanje marketinških agencija u vaterpolo te pojačan rad LEN-a na društvenim mrežama, posebice Facebooku i Instagramu. Komercijalizacija jest nužna, ali je pravo pitanje koliko će to sportu donijeti, posebice ako se u obzir uzme podatak da vrlo mali broj klubova ima svoju stalnu navijačku bazu. Objektivno, navijačka skupina od tridesetak ljudi koja je podržavala Primorje bila je najglasnija, čak i u polufinalu protiv domaće Barcelonete. Još je bolji pokazatelj slaboj popularnosti vaterpola bio masovan odlazak tih istih španjolskih navijača s tribina i prije samog proglašenja pobjednika, na kojem je njihovim igračima dodjeljen prvi trofej europskog prvaka u povijesti kluba sa San Sebastiana. Zamislite da Barcelona osvoji naslov nogometnog, rukometnog ili košarkaškog prvaka Europe, a da na proglašenju pobjednika na Nou Campu ili u dvorani Sant Jordi nema više od sto ljudi.
Ako je vaterpolo s novim formatom završnog turnira Lige prvaka, u vaterpolski relativno 'novom' gradu htjelo učiniti korak naprijed, učinilo je dva velika koraka unatrag!
