Posada maxi-krstaša Shining Umag Umago pobijedila je na 16. Fiumanki, kormilar Željko Perović i njegova ekipa treći su put zaredom prvi prošli kroz ciljnu ravninu u riječkoj luci. O Davoru Peroviću mnogo se toga zna od kada jedan od idejnih začetnika Fiumanke riječku regatu besprijekorno vodi već 16 godina...
Toliko je vremena trebalo da Željko postane prvi skipper, koji je pokal dobio u trajno vlasništvo nakon tri uzastopne pobjede. O Željku se puno manje zna iako je samozatajni stariji brat ove godine postao čak šeterostruki pobjednik Fiumanke! Valjda je zaslužio da mlađem bratu otme pokal...
Želju pretvorili u dobar posao
Željko Perović bavi se proizvodnjom jedara, svojedobno su Victory jedra bila jedna od vodećih u olimpijskoj klasi Finn:
- Malo smo zapustili proizvodnju jedara u olimpijskim klasama u ovim kriznim vremenima, jer iziskuje puno odricanja. Prisutni smo još uvijek, ali ne kao prije. Počeli smo se baviti tim poslom 1986. godine. Uspjeli smo želju da nešto radimo u jedrenju pretvoriti u relativno dobar posao. Radimo jedra za velike brodove, imamo veliku proizvodnju u Sloveniji i Hrvatskoj. Nije se lako probiti na tržište iz tako malih država, davno smo prerasli regionalno tržište. Prije osam godina udružili smo se s još nekoliko jedrarija, stvorili smo grupu od 35 jedrarija diljem Europe. Širimo se na Aziju, iduće godine širimo posao na Ameriku..., govori Perović.
- Shining je ukupno pobijedio pet puta, triput sa mnom. Ja sam pobijedio još triput: pobijedio sam prvu Fiumanku na Malom Viharniku, kasnije sam bio prvi još dvaput, 2006. i 2007. godine. Je, ukupno šest puta! Nisam sudjelovao samo na jednoj Fiumanki! Najdraže su mi pobjede na prvoj i ovoj zadnjoj Fiumanki! Prva Fiumanka bila je posebna već po tome što je bila prva. Krenulo se na pravi način, što je teško kada nešto radiš prvi put. Mislim da je prva Fiumanka bila jako važna za kasniji razvoj regate. Uspješno je odrađena što je odredilo sudbinu regate, koja se uspjela održati i u ovim kriznim vremenima. Ova zadnja Fiumanka posebna je zato što je prvi put bilo puno velikih brodova. Nije mi draga samo zato što je treća zaredom koju sam pobijedio nego zato što je konkurencija bila najjača do sada, kaže Željko Perović.
Braća Perović izdanci su Galebove škole jedrenja. Željku je jedrenje postalo životna preokupacija još u ranoj mladosti, davne 1976. godine postao je europski prvak u omladinskoj klasi "kadet" zajedno s Milkom Volarićem, današnjim predsjednikom Galeba, koji je na 16. Fiumanki vozio posadu HRT-a. Jedrenje je kasnije postao posao kada je zajedno s pokojnim Zvonimirom Bezićem otvorio jedrariju Victory. Kada ljubav postane posao moraš imati uspjeha, rezultati Shininga nisu slučajnost:
- Ova ekipa zajedno jedri četiri sezone s malim promjenama. Polovica ekipe su Slovenci, drugu polovicu čine dečki iz Umaga i nas četvorica iz Kostrene, Emil Peloza, Oskar Rukavina, Igor Šikić i ja. Ovo je ekipi iz Umaga zapravo četvrti brod Umag Umago, ostavili su u nazivu prvotno ime Shining. Godišnje jedrimo na desetak regata s time da odradimo i još nekoliko vikend-treninga, godišnje smo otprilike tridesetak dana zajedno. Shining nije jedini brod na kojemu jedrimo, svio jedrimo i na drugim brodovima. Problem jedrenja na maxi-krstašu je što moraš imati puno ljudi na brodu i što sve skupa dosta košta. Nitko na Shiningu nije plaćen, skupili smo se, jer nam je lijepo jedriti na velikom brodu. Posada je kombinacija nas nekoliko starijih, iskusnijih i dosta mladih dečki, koji odrađuju dio posla u kojemu treba brzine i snage, govori Perović.
Nije lako okupiti i uigrati toliki broj ljudi?
- Za ove kratke regate treba minimum 17 ljudi! U subotu nas je bilo 19, na Barcolani nas je bilo 22... Posada mora biti uigrana! Tim prije što na velikim brodovima dvojica, trojica članova posade rade posao, koji može obaviti jedan član posade na nekom malom brodu. Moraju biti sinkronizirani, inače ne može štimati! Koristim priliku da pohvalim svoju posadu, koja je u subotu odradila posao bez ijedne tehničke pogreške... Zbilja su odradili vrhunski posao.
Fiumanka spada u regate na kojima se maxi-krstaši na startnoj liniji bore za povoljniju poziciju ravnopravno s batanama, pasarama...?
- To je svakako zanimljivo, ali i opasno. Lani je bilo puno više vjetra, pa je male brodove puno teže kontrolirati što može biti opasno kada ih moraš izbjegavati s velikim i brzim brodom. Kada je Davor prije nekoliko godina rekao da će ciljnu ravninu premijestiti u riječku luku, mislili smo da je lud... Činjenica je da je uspio! Do sada još nije bilo kritičnih situacija, a izuzetno je ataktivno.
Zanimljivo je što Fiumanka uvijek završi punim jedrima iako uvjeti često nisu idealni?
- Mislim da je osamdeset posto brodova završilo regatu u subotu, što je jako veliki postotak za takve regate. Pogotovo ako se Fiumanka po tome usporedi s Barcolanom, gdje regatu često završava najviše dvadeset, trideset posto brodova. Fiumanka svaki put uspije! Koliko se sjećam, dva ili tri put ruta je skraćena, sve drugo smo odjerdili normalno. Kada smo u subotu izašli na more prije starta i gledali u ovo naše "riječko jezero", pomislili smo da nas opet čeka muka. A zapravo ni u jednom trenutku nismo stajali! Nismo bili brzi, ali nismo ni stali! Na kraju smo 20Nm odvozili za 3 i pol sata, što je dobar prosjek s obzirom da smo jedrili u "orcu"... Na kraju je čak bilo i atraktivno, zaključuje Perović.
