Snježana Pejčić vratila se zadovoljna sa prvog ovogodišnjeg natjecanja Svjetskog kupa održanog u korejskom Changwonu. Riječka sportašica osvojila je dvije zlatne medalje, a povrh toga srušila je europski i svjetski rekord. Europski rekord srušila je u gađanju zračnom puškom (420,8), u finalu je pogodila 209,1. Svjetski rekord je srušila u MK puška trostav, u finalu je pogodila 463 kruga, a u kvalifikacijama je bila treća sa 584 kruga. Korejski Svjetski kup prvi je na kojem je osvojila dva zlata.
- Bilo je dobro i naporno. Moram priznati da su rezultati ipak malo iznad očekivanja. Ja uvijek treniram standardno i nadam se najboljem, ali ovaj put je bilo iznad očekivanja. Inače nemam običaj određivati neki rezultat, koji moram ostvariti i to je ono divno kod mene što nemam očekivanja, već idem na natjecanja sa mišlju da dam sve od sebe, pa što bude. Ne želim si stvarati dodatni pritisak postavljanjem nekog rezultata, počela je svoju priču zlatna Snježana Pejčić.
U Koreji je bilo vrlo hladno, pucalo se na temperaturi od osam stupnjeva.
- Jakna, kapa i šal i pucaj. Nikad još nije bilo tako hladno. Zubi su mi cvokotali, sve to ometa koncentraciju, ali jednostavno iskontroliraš svoje tijelo. Navikla sam na svakakve situacije, pa se uspijevam koncentrirati, prenijela je dojmove Pejčićka.
Još uvijek se nije vratila u normalan ritam, jet lag je još uvijek prisutan, a nakon povratka odmah je morala odraditi i ispit na fakultetu. Drugi od četiri ovogodišnja Svjetska kupa na rasporedu je za mjesec dana u SAD. Do ponedjeljka Pejčićka ima malo vremena za odmor, a onda kreće opet iz početka pripreme za natjecanje. Osim sporta, Snježana Pejčić studira, a zaposlena je u MORH-u.
- Od 2011. godine sam zaposlena. Promijenili su mi nedavno ugovor, pa sam sada pričuva. Vrlo su fleksibilni i maksimalno izlaze u susret kada su natjecanja i treninzi u pitanju. Studiram izvanredno, ali to je također još jedna obaveza. Ponekad ni sama ne znam kako sve to stignem, ali uspjevam, kaže Pejčić.
Svjetski kupovi jači od OI
Snježana Pejčić svoju je normu za Olimpijske igre u Rio de Janeiru već ostvarila tako da može bez pritiska nastupati na natjecanjima. OI su tek za godinu i pol dana tako da o tome ne razmišlja. Usmjerena je na svjetske kupove, gdje je konkurencija čak i jača nego na OI.
- Mislim da ni u jednom sportu nema tako jake konkurencije kao u mom. Na Svjetskim kupovima je duplo više natjecateljki nego na Olimpijskim igrama i da bilo koja od nas 40 osvoji medalju, nije ništa čudno, jer smo sve podjednake. Nakon kvalifikacija osam nas ulazi u finale, nema slabih, pojašnjava Riječanka.
Snježana Pejčić članica je riječkog kluba Lokomotiva, koji već duže vrijeme ima probleme sa streljanom. Lokomotiva je bila prisiljena preseliti iz prostora koji su koristili, jer ga je trebalo urediti i platiti račune. Prostor nije u vlasništvu Grada Rijeke, Lokomotivi je ponuđeno preseljenje u streljanu "3. maj".
- To funkcionira nekako, ali ne kako bi trebalo. Mi smo sada tamo podstanari i dijelimo streljanu s četiri druga kluba. Moramo dijeliti termine, jednostavno nije to kao kad imaš svoju streljanu. Ja ne očekujem ništa po tom pitanju, tako je, kako je, prilagodit ću se, kaže Snježana Pejčić.
Istina, riječka olimpijka će se prilagoditi jer nema drugog izbora, no svakako joj je potrebna streljana u kojoj može imati stalni pristup i trenirati koliko treba.
- Meni streljana treba jednako koliko rukometašu treba lopta ili tenisaču reket. Treniram šest puta tjedno u streljani. Prije odlaska na Svjetski kup morala sam čekati pred vratima, iako sam došla u terminu kada je streljana trebala biti otvorena, a nitko nije došao otvoriti. No, ne želim se s time baviti i boriti, jer ne mogu ništa napraviti. Streljana "3. maj" mora biti dovoljna, dodaje Pejčić.
Biatlonac Jakov Fak bio je u sličnoj situaciji. Nije imao uvjete za rad, bez obzira na vrhunske rezultate te je odlučio promijeniti sredinu i nastupati za Sloveniju. To je zasigurno palo na pamet još nekim sportašima, ali Fak je ustrajao u svojem naumu i prešao u drugu zemlju.
- Palo mi je to na pamet, kako da ne, posebno u ovakvim situacijama kad imam problema sa streljanom. No, problem je trogodišnje čekanje dozvole za nastup za drugu državu. Nemam više 19 godina, pa da mi te tri godine ne igraju nikakvu ulogu. Nemam namjeru nikoga prozivati, ali mislim da je čudno što jedan klub kao što je Lokomotiva, s toliko rezultata, ne samo mojih, ne može dobiti prostor za svoju streljanu. Uostalom, i mene se spominjalo u tom kontekstu pa mogu pitati zašto ja sa svojim rezultatima ne mogu dobiti streljanu, odnosno prostor u gradu za streljanu, rekla je Snježana Pejčić.
No, nisu problemi samo sa streljanom, već su se pojavljivali i problemi sa opremom.
- Prošle godine sam morala kupovati metke sa svojim novcima. Meni treba deset tisuća metaka godišnje, svaki košta negdje oko dvije i pol kune, pa izračunajte, dodaje strijelkinja.
Bez obzira na probleme koje ima u svom gradu sa streljanom Snježana Pejčić ne da se pokolebati. Možda jednog dana netko ipak odluči da najbolja zaslužuje najbolje: streljanu na raspolaganje kada i koliko želi. Snježana će ulaganje opravdati medaljama i vrhunskim rezultatima, što je radila i do sada, pa nije bilo dovoljno.
Možda jednom bude...
