Snježani Pejčić nova je sezona počela prije dva mjeseca, tako da je u stalnom treningu bez obzira na praznike.
- Kad sve zbrojim i oduzmem, zadovoljna sam proteklom godinom. Posebno sa šlagom na kraju, normom za Olimpijske igre u Tokiju 2020. Tu je još bronca sa Svjetskog prvenstva u Changwonu i svjetski rekord te zlato sa Svjetskog kupa u Fort Beningu, možda nije najbolja godina, ali ja sam zadovoljna, kaže strijelkinja Lokomotive Snježana Pejčić.
Godina 2019. je predolimpijska:
- Predolimpijska godina je kao generalna proba. Sve treba probati i doraditi, način treninga, pušku.... Norma je riješena, tako da je mentalno lakše, ali što se natjecanja tiče, bit će najduža sezona jer je Europsko prvenstvo tek na kraju sezone, u sredini rujna. Imamo dva europska prvenstva, Europske igre, četiri Svjetska kupa i još međunarodne turnire, domaća natjecanja. Mislim da ću preskočiti prvi i zadnji Svjetski kup, prvi jer je prerano, a zadnji jer je u Rio de Janeiru, a nemam pritisak da moram ići, dodaje Pejčić.
Riječka streljačica u svojoj vitrini ima medalju s Olimpijskih igara iz 2008. godine, a iako je još rano za govoriti o Tokiju, Olimpijske igre su uvijek tu negdje prisutne.
- Ako neki sportaš kaže da ide samo sudjelovati na Olimpijske igre, onda laže druge ili sebe. Svi mi idemo tamo osvojiti medalju, ali ja sam na svom iskustvu naučila da ništa nije garantirano. Streljaštvo je specifičan sport. Dvije godine do Olimpijskih igara je blizu, ali i jako daleko. Imamo puno natjecanja prije toga koja su važna, ali naravno da je spremanje za Tokio krajnji cilj, kaže strijelkinja.
Snježana Pejčić ne stvara sama sebi pritisak:
- Ne zadajem si zadatke, ne kažem da moram osvojiti medalju tu i tu. Ne idem na natjecanja samo radi putovanja, ali ne stvaram si presing. Cilj mi je tehnički odraditi natjecanje najbolje što mogu i vidjeti gdje će me to dovesti. Mogu biti fantastično spremljena i super pucati, ali na istom natjecanju može biti još pet, šest streljačica spremnijih od mene. Ima nas puno koje konkuriramo za medalje, 20-tak žena, bilo bi vrlo bahato reći idem tamo osvojiti zlato, smatra riječka olimpijka.
Streljaštvo je napredovalo brojem medalja i brojem olimpijaca, ali još uvijek nije među glavnim sportovima.
- Medijski nismo napredovali baš previše, još nas gledaju kao drugorazredni sport. Iako s olimpijskih igara imamo dva zlata i broncu, ne znam koliko svjetskih rekorda, i dalje smo građani drugog reda u sportu. Financijski se ne možemo požaliti mi koji smo u olimpijskom programu, jer imamo sve uvjete koji su nam potrebni što smo zaslužili radom. No, takvih nas je pet, šest. Sredstva koja dobiva naš savez ili pak klubovi su vrlo mala, a naša je oprema jako skupa, municija, dijelovi pušaka, to košta bezobrazno puno. Dodajmo tome da su, primjerice, u idućoj godini tri natjecanja Svjetskog kupa van Europe, u Indiji, Kini i Brazilu i da bi trebalo nastupiti barem desetak natjecatelja jer treba ostvariti norme za OI, možete izračunati koliko je potrebno sredstava. Nema dovoljno sredstava u ovoj situaciji da se udovolji svima sa svim što je potrebno, mišljenja je Pejčić.
Interesa za streljaštvo ima:
- Ima ali nemamo dovoljno dobre uvjete da bismo zadržali mlade, posebno na prijelazu iz osnovne u srednju školu te iz srednje na fakultet. Profesionalni strijelac nije isto što i profesionalni nogometaš po prihodima i ako nisi u olimpijskom programu izuzetno je teško. No, s druge strane ja uvijek kažem da dobri uvjeti ne znače i bolje rezultate. Mislim da sam imala sve na dlanu, ne bih imala ovako dobre rezultate. Inat ili dišpet tjerali su me da budem bolja, zaključila je Snježana Pejčić koja će već u prvom vikendu nakon Nove godine startati sa natjecanjima.
