Antonio Franko vratio se u Kraljevicu, carski doček na Carovu pamtit će se baš kao i Frankov nastup na Paraolimpijskim igrama.
Valjalo je dostojno obilježiti peto mjesto na paratriatlonskoj utrci, nema baš puno sportaša koji se mogu pohvaliti takvim rezultatima, ali i takvom podrškom svojih sugrađana.
Od utrke je prošlo sasvim dovoljno vremena da emocije koje su obuzele najboljeg hrvatskog paratriatlonca ne utječu na njegovo viđenje paraolimpijskog nastupa.
- S moje strane je utrka super odrađena. Plivanje i bicikla su bili na maksimumu. Vremenski uvjeti su bili strašni, temperatura vode je bila 30,5 stupnjeva, temperatura zraka 29,5 stupnjeva i vlaga u zraku je iznosila 89 posto! Nemogući uvjeti! Svaka čast svima koji su utrku završili, bilo je užasno teško i stajati na tome, a kamo li odraditi utrku do kraja, započeo je Antonio Franko, pa nastavio secirati svoj nastup.
- Plivački dio sam super odradio, izašao sam kao četvrti. Na bicikli sam se malo tražio u prvom krugu, bio sam prekuhan od vode, kada sam došao na sebe pojačavao sam sve više i više i po krugu skidao po deset sekundi. Zadovoljan sam kako sam to odradio, bolje nisam mogao. Na trčanju sam odmah prestigao Amerikanca i Engleza i onda mi se dogodio pad na istom zavoju na kojem je pao i pobjednik. Tada mi se malo iskrivila proteza pa nisam želio pojačavati tempo nego sam nastavio istim ritmom da završim utrku. No, i da nisam pao ne bih mogao utjecati na plasman, možda bih se tek potukao s Kinezom za to četvrto mjesto, realno je sagledao svoj nastup najbolji hrvatski paratriatlonac.
Franku su ovo bile prve paraolimpijske igre, već samim nastupom ispunio je djelić svojih sportskih snova pa i ne čudi da je iz Tokija doputovao pun dojmova, uglavnom pozitivnih.
- Meni je to bio TOP doživljaj! U olimpijskom selu, osim nošenja maski i dezinficiranja ruku, sve se je moglo. Mogao si ići gdje hoćeš, mogao si trenirati pored svih tih vrhunskih sportaša, najbolji mogući osjećaj. Ne kaže se uzalud da je san svakog sportaša otići na olimpijske igre, bila je ovo uživancija od jutra do mraka. Samo otići tamo je vrh, a kamo li još i natjecati se protiv svih tih ljudi. I organizacija je bila super, jedino za nas možda malo nekako usporena. Japanci su silno organizirani, ništa ne kasni niti sekunde, ali zato na sve moraš krenuti sat vremena ranije, nastavio je Franko kojemu će nastup na Paraolimpijskim igrama, kao i doček kojega su mu priredili njegovi prijatelji zasigurno biti motiv više za nastavak karijere.
No, prije toga se treba malo i odmoriti, opustiti, tri tjedna poštede i onda kreću pripreme za europsko i svjetsko prvenstvo, u konačnici i za Pariz.
- Ovo je defiinitivno velika motivacija za dalje. Među mlađima sam, najbolje godine u triatlonu su od 30 do 36, tako da će moje najbolje vrijeme biti u Parizu. Idemo sada u lov na Francuza (Alexisa Hanquinquanta, op. a.) ako želiš biti najbolji, moraš pobijediti najboljega, zaključio je Antonio Franko.
Poredak olimpijskog triatlona:
