Ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović, zajedno sa zamjenikom Petrom Skansijem, u Rijeci je održao javnu tribinu pod nazivom "Izmjene zakona o sportu". Tribina, koja je organizirana na inicijativu Kluba riječkih olimpijaca, izazvala je veliko zanimanje među sportašima, sportskim djelatnicima i ljubiteljima sporta. To, zapravo, nije čudno, jer je hrvatski sport u teškoj ekonomskoj situaciji, koja je praktički refleksija krize u zemlji. Stoga su svi oni koji žive od sporta i za sport željeli čuti što će ministar sa svojim suradnicima pokušati promijeniti i kako donijeti boljitak...
{jb_blackbox-right}Brončani moraju preuzeti HNSDavor Šuker i Damir Vrbanović su, navodno, prvi i najizgledniji kandidati za preuzimanje Hrvatskoga nogometnoga saveza?
- Ne bih to komentirao. Jedino što mogu reći jest da smatram kako bi HNS morao preuzeti netko iz "brončane" generacije nogometa. Smatram kako su upravo oni ti koji bi timski, jer imaju snage, volje i znanja, mogli riješiti probleme u hrvatskom nogometu.{/jb_blackbox-right}
- Prije svega, moram reći da su "krivci" za ovu tribinu u Rijeci, odnosno za većinu mojih aktivnosti u ovom obliku, u Klubu riječkih olimpijaca. Upravo na njihovu inicijativu organiziramo ovakva javna okupljanja, jer nam je želja čuti što oni koji su involvirani u sport imaju za reći, predložiti, kritizirati..., rekao je u uvodu ministar Jovanović.
Iako je već iscurilo sto dana aktualne vlade, Jovanović se prvo osvrnuo na ono što ih je, prema njegovom viđenju, zateklo u ministarstvu.
Nacrt prijedloga izmjena Zakona o sportu trebao bi svjetlo dana ugledati idućeg tjedna. Ministar Jovanović se nada kako će idućeg utorka (17. travnja) krenuti javna rasprava o prijedlogu. Rasprava prema zakonskoj odredbi mora trajati najmanje 15 dana, ako sve bude prema planu, 3. svibnja bi zakon trebao proći čitanje u Saboru, što znači da bi primjena krenula 1. lipnja ove godine. {/jb_blackbox-right}
- Organizacijski, kadrovski, financijski i koncepcijski kaos. To nas je dočekalo. Zakonski akti postoje, ali se u praksi nisu primjenjivali. Uprava za sport također praktički ne postoji, što je veliki problem. Sada to moramo ovim izmjenama promijeniti. Primjerice, uvest ćemo sportsku inspekciju, koja je i prije bila planirana, ali se takav zakon nikada nije donio. Naš je cilj, odnosno strategija razvoja usmjerena prema masovnom sportu. Moj zamjenik Petar Skansi i ja smo bili oštri u dosadašnjim istupima, jer je nevjerojatno da se zakon nije provodio. Koja je korist od nečega što postoji na papiru, ali toga nema u praksi?
Ključne probleme hrvatskoga sporta Jovanović je kategorizirao u tri jednostavne skupine.
- Prvo i osnovno, mora se definirati koja je funkcija i definicija sportskih klubova. Drugo, mora se iznaći pravi model financiranja sporta. I treće, kategorizacija sportova je također nešto na čemu moramo inzistirati. To su, ukratko, "žarišta" na koja se moramo fokusirati i pronaći prava rješenja, odnosno modele za funkcioniranje. Također, svi moraju biti svjesni kako je nemoguće da razvijamo isto sve sportove.
Nogomet je, naravno, najeksponiraniji, pa se dobar dio rasprave posvetio upravo najpopularnijem sportu.
- Kroz nogomet se, na određeni način, promatra stanje u cjelokupnom sportu. Jer, riječ je, kao što i sama sintagma kaže "najpopularnijoj sporednoj stvari na svijetu". Nogomet je vrlo dobar primjer što se, zapravo, događa u sportu. Imamo nekoliko oblika preoblikovanja klubova, za koje se svi slažemo kako, prije ili kasnije, moraju postati privatni. Pogledajte Hajduk? Tko je tamo u ovom trenutku "gazda"? A na Poljudu su imali gotovo pa idealnu situaciju; riješili su se dugova, privatizirali klub, dobili su 20 milijuna kuna "živog" novca, da bi danas Hajduk bio na rubu stečaja. To se jednostavno ne smije događati. Uostalom, na ovu vrstu problema posebnu pozornost polaže i UEFA. Nedavno sam razgovarao sa Michelom Platinijem, koji je iznio podatak da su europski klubovi, iako je nogomet iznimno praćen i popularan, dužni oko jedne milijarde i šesto milijuna eura. Zato će se uvesti "financijski fair play", pa ovakve "ekshibicije" kao u Hajduku više neće biti moguće. Sve mora biti transparentno i po zakonu, ne mogu klubovi trošiti više nego što zarađuju.
Hajduk je u ministrovoj percepciji loš primjer privatizacije. Srećom, ima i pozitivnih...
- Istra 1961 i Rijeka su dobri primjeri. U ta dva kluba su stvorene pretpostavke za zdrave temelje kluba. Za razliku od, recimo, Croatije Sesvete, koja je praktički pred raspadom, iako je imala kvalitetnu šansu. Riječki model je dobar, odličan primjer, ulazak gospodina Gabrielea Volpija i njegovog privatnog kapitala je ono što bi nogometu trebalo. Rijeka može biti sretna da im se "dogodio" Volpi, iako je to zapravo pomno planiran projekt.
Neimaština je nagrizla sve zdravo u nogometnu, a ministar Jovanović i tu vidi rješenje.
- Od igara na sreću bi dio novaca trebalo transferirati u sport. Primjerice, sa 111 milijuna kuna, što je samo 1% ukupnog novca koji se okreće u igrama na sreću, moglo bi se spasiti mnoge klubove. Zapravo, to je put za spas hrvatskoga sporta. Novac koji bi se disperzirao po klubovima iskoristio bi se za profesionalni pogon, ali pod određenim pravilima. Recimo, pod profesionalnim ugovorima bi moglo biti, kada pričamo o nogometu, maksimalno dvadeset igrača, plaće bi se kretale od 15 do 30 tisuća kuna brutto. Usto, klubovi bi morali dobiti jamstvo grada, uz definiranje da sredstva idu isključivo u omladinske škole.
Zdravko Mamić je, nakon verbalne "paljbe", u utorak poslao poruku kako bi se sve trebalo riješiti dijalogom?
- Ja sam čovjek koji je uvijek otvoren za suradnju, pogotovo ako je to, kao u ovom slučaju, interes znanosti, obrazovanja i sporta. Toliko o tome.{/jb_blackbox-left}
Jedan od gorućih problema su, prema ministru, i menadžeri...
- Svakako je to jedan od većih problema. Mora se znati tko je menadžer, tko ima licencu, ali isto tako i tko smije sjediti u upravama klubova. Moramo onemogućiti da menadžeri, ne osobno, nego preko rodbinskih ili prijateljskih veza, sudjeluju u radu uprava klubova. To je klasičan sukob interesa. Nama se događa da se sredstvima koja se dobijaju od grada ili lokalne samouprave, umjesto omladinske škole financiraju prve momčadi. Takve su stvari nedopustive. Ponavljam, nema više mjesta menadžerima u upravama klubova i saveza. Treba se znati tko je menadžer, tko može po kojim pravilima zastupati igrače, tko ima licencu...
I onda, još jednom, o inspekcijama koje bi trebale donijeti red, rad i disciplinu.
- Sportske inspekcije će biti alat za sprječavanje nezakonitosti u sportu! Rješavat će probleme, voditi računa o poslovanju, financijama, usklađivanju rada klubova sa zakonskim aktima... Nažalost, limitirani smo sredstvima, pa ćemo za početak, nakon javnog natječaja, zaposliti četiri sportska inspektora. U Zagrebu, Rijeci, Splitu i Osijeku. Oni će vršiti stalan nadzor nad klubovima, dosta je bilo samovolje i nereda. Zatekli smo kaos, ali upravo taj kaos ćemo rješavati kroz "zakonski alat", a to su sportske inspekcije i inspektori. Oni će vršiti konstantnu kontrolu i natjerati klubove da rade u skladu sa zakonom. Možemo samo tako i nikako drugačije.
