Ivica Vukušić vratio se iz Južnoafričke republike gdje je bio član stručnog stožera Orlando Piratesa, radio je s vratarima u jednom od najvećih junžnoafričkih klubova.
Nekadašnji vratar kao trener je radio u školi nogometa Rijeke, kada je šef bio Zvjezdan Radin, radio je s vratatima u Opatiji i Orijentu prije nego što je otišao u inozemstvo.
- U Južnoafričku republiku došao sam iz Zambije. Polusezonu sam proveo u zambijskom Buildconu, nakon toga došao sam u Orlando Pirates. Prošlu sezonu smo završili na drugom mjestu iza Mamelodi Sundownsa, kvalificirali smo se u njihovu Ligu prvaka, koja se kod njih igra drugačije nego Europi. Na kraju sezone raskinuo sam suradnju, trener je Srbin Milutin Sredojević koji je dugo godina dolje, već je jednom kratko radio u Piratesima, govori Vukušić.
Europska predožba o južnoafričkom nogometu svodi se na snimke utakmica na impresivnim stadionima:
- Infrastruktura je fantastična, svi su stadioni obnovljeni, napravljeno je dosta novih stadiona. Trening kamp Orlanda Piratesa je na nivou vrhunskih europskih kampova, jako puno ulažu u nogomet. Utakmice su gledljive, posjeta je fantastična, ne može se u Europi naći puno gradova u kojima se nogomet igra pred 100.000 ljudi. Što se igre tiče, pod jakim su engleskim utjecajem, ipak su bili engleska kolonija. Samo što nemaju izdržljivost, njihovi igrači imaju jako mali prag boli, odmah se previjaju po travi, odmah bi pauzirali zbog ozljede. Kod nas igrači igraju ozlijeđeni da treneri ni ne znaju! Igra se dosta brzo, ističe se nekoliko klubova: Mamelodi Sundowns, Kaizer koji imaju najviše navijača, Supersport iza kojega stoji televizija... Kaizer je isto iz Soweta kao i Orlando Pirates, kažu da je njihov derbi jedan od 15 najvećih na svijetu, govori Vukušić.
Da život u Johannesburgu nije baš jednostavan poznato je iz crnih kronika na društvenim mrežama.
Vukušić je stekao traumatično životno iskustvo zbog kojega je završio na naslovnici visokotiražnog Sunday Worlda, koji je objavio vijest da su trenera Piratesa prostitutke opljačkale usred bijeloga dana:
- Kriminal je ogroman! Ne smiješ nigdje sam otići, posebice navečer. Mi smo živjeli u ograđenim prostora, ne može ući ako nisi prijavljen, ja sam u zgradu ulazio s otiskom prsta. Odmah će nastradati i preko dana ako zalutaš kao što sam ja zalutao. Pogriješio sam jednu ulicu! To se dogodilo oko podneva, trebao sam s ostalima otići na bazen. Imao sam posla u banci pa sam kasnio za ostalima, GPS nije dobro pokazao ulicu. Dvije žene stoje na autobusnoj stanici punoj ljudi, pitam ih znaju li gdje moram otići, kažu da će mi pokazati. Sjele su sa mnom, odvele mu u neku ulicu, izvukle pištolj i daj pare! Uzeli su mi dva mobitela, novca srećom nisam imao. Napisali su da su me opljačkale prostitutke, imao sam velikih problema zbog tih naslova. Baš je u tom razdoblju kćerka Marina bila na intezivnoj, a oni pišu takve stari. Ne možeš im ništa, to je žutilo. Ma kakve prostitutke, prije nego što su ušle u auto nekoga su nazvale, kaže Vukušić.
Dok čeka novi angažman Ivica provodi vrijeme s kćerkom, 23-godišnja Marina boluje od neurofibromatoze tip 2.
Prije tri godine cijela se regija uključila u humanitarnu akciju za pomoć oboljeloj Marini:
- I tamo je nestao novac! Da nisam zaradio vani, ne bih Marini mogao kupiti aparat za disanje. Što da kažem?
