DRAGO MAMIĆ

Smetaju me onakve usporedbe generacija Orijenta

Četvrtak, 12. prosinca 2019. 19:16 Napisao/la  Igor Vranić

Kada sam bio trener Chiangmaija, u momčadi je igrao Sinama Pongolle, koji je u karijeri igrao za Liverpool, Atletico Madrid, Sporting iz Lisabona, bio je francuski reprezentativac, kaže Mamić

Drago Mamić
Drago Mamić

 Drago Mamić dvadeset godina uz kraće prekide radi na srednjim Istoku, zadnji klub u kojemu je radio bio je tajlandski Chiangmai.

Odmah je Mamić otklonio nogometne predrasude prema državi koja u percepciji prosječnog Europljana slovi kao azijsko središte sex-turizma.

- U Tajlandu nisam radio dugo, prije godinu i pol dana preuzeo sam momčad Chiangmaija, koji je tada ušao u prvu ligu. Ove su sezone ispali. U Tajland sam prije toga dvaput dolazio s reprezentacijom Myanmara. Zanimljivio je da smo samo Dragan Talajić (ex. vratar Orijenta, op. a.) i ja od hrvatskih trenera radili u Tajlandu, on je vodio momčad Muangthonga, jednog od boljih klubova. Ugovori igrača kreću se do milijun i pol dolara, ima nekoliko klubova s velikim budžetom. Kada sam bio trener Chiangmaija, u momčadi je igrao Sinama Pongolle, koji je u karijeri igrao za Liverpool, Atletico Madrid, Sporting iz Lisabona, bio je francuski reprezentativac. Tajland je možda bio egzotična nogometna država prije petnaestak godina, danas oni grabe velikim koracima naprijed. Njihova je liga po snazi jedna od boljih u istočnoj Aziji, naravno nakon kineske, korejske lige... Anas Shabini svojedobno je dobio ponudu iz Tajlanda, htio ga je dovesti Buriram koji ima fantastičan stadion. Klubovi smiju nastupati sa šest stranaca, to je visoki profesionalizam. Klubovi iz vrha lige u predsezonama često igraju protiv engleskih premijerligaša, koji znaju gubiti utakmice s obzirom da su na početku priprema. U Tajlandu je sezona sada završila, počinje u ožujku, kaže Mamić.   

Slijedi klasična usporedba Tajlanda s Hrvatskom:

- Njihovi nadprosječni klubovi bili bi negdje na razini Istre 1961, Intera,... Možda bi Buriram sa strancima koje sada ima bio negdje blizu sredine. Bolji su od naše druge lige. Ako uspoređujemo s Orijentom 1919, ni jedan igrač Orijenta 1919 ne može igrati u boljim tajlandskim klubovima. Govorim o strancima, ne o tajlandskim igračima! A imaju po šest stranaca u momčadi, što je 75 posto momčadi. Imaju izvanredne stadione i uvjete za trening. Bio sam u klubu u kojemu smo imali na raspolaganju zračne komore, sve najmodernije instrumente za dijagnostiku, imaju kompletan komfor. Jako je puno stranih tenera radilo u njihovu nogometu, svaki je nešto novo donio, a oni puno ulažu. Uvjeti za rad su puno bolji nego kod nas. To je naš najveći problem. Ako ne uložimo u infrastrukturu, nećemo moći stalno proizvoditi vanserijske igrače. Mi smo u Dolcu iznjedrili generaciju igrača Orijenta koji su osvojili Kvarnersku rivijeru, to više ne ide.

Drago Mamić kao bivši trener u školi nogometa i prve momčadi Orijenta dobio je priznanje na svečanoj akademiji u HKD-u:

Kvarnerska rivijera i kup
Drago Mamić kao trener afirmirao se u Orijentu.
Krajem osamdesetih počeo je raditi u školi nogometa Orijenta s generacijom koja je u mlađeuzrasnim kategorijama ostvarila najveće uspjehe u klupskoj povijesti, 1995. godine jedina je u povijesti Orijenta osvojila Kvarnersku rivijeru.
Devetorica igrača iz te generacije bili su zapisniku utakmice osmine Kupa u kojoj je Orijent pod vodstvom Drage Mamića pobijedio (2:0) Rijeku na Kantridi.
Nakon ispadanja Orijenta iz prve lige, Mamić je preuzeo seniorsku momčad Orijenta s kojom je ostvario veliki uspjeh u Kupu, kada je u četvrtfinalu ispao od Varteksa.
Iz Orijenta je 1998. godine kratko otišao u Višnjan, koji je imao drugoligaške ambicije, da bi 1999. godine otišao u Kinu.
Pet godina radio je u Kampu HNS-a za mlađe uzraste.

- Moram reći da me  smetaju onakve usporedbe generacija. Ne znam po čemu je četvtfinale Kupa maršala Tita vrednije od četvrtfinala Hrvatskog kupa. Svaka čast generaciji Orijenta s početka osamdesetih za sve što je ostvarila, ali mi smo u sezoni 97/98 bez primljenog gola u dvjema utakmicama četvrtfinala, na jedanaesterce ispali od Varteksa. I to nakon pogreške suca koji je kasnije doživotno suspendiran. A taj Varteks je imao tako jaku momčad da je iduće sezone u četvrtfinalu Kupa kupova ispao od kasnijega pobjednika Mallorce. Gdje su u Europi igrali Sarajevo i Budućnost protiv kojih je Orijent igrao krajem osamdesetih? Ne mogu se tako uspoređivati generacije! Te godine Orijent je u osmini finala Kupa pobijedio (2:0) Rijeku na Kantridi, mi smo ostvarili jedinu pobjedu Orijenta u natjecateljskim utakmicama otkada je Rijeka postala prvoligaš. Mislim da se uspjesi trebaju valorizirati prema rezultatima, četvrtfinale je četvrtfinale u svakom nacionalnom kupu. To me malo zasmetalo, ne možeš podcjenjivati Rauzinovo sunce. Nakon nas ni jedan generacija Orijenta nije stigla tako daleko u Kupu, a igrali smo u besparici s devetoricom igrača koji su osvojili Kvarnersku rivijeru, naglašava Mamić.

Prije točno dvadeset godina Mamić je otišao u Kinu na poziv Miše Hrstića, jednog od najtrofejnijih igrača Rijeke svih vremnena koji je trenersku karijeru također počeo u Orijentu, kada je u sezoni 88/89 bio pomoćnik pokojnog Ive Šangulina.

- U Kini sam bio šest i pol godina. Manje je poznato da sam triput bio prvak Kine kao pomoćnik, dvaput sam osvojio kup, jednom superkup, igrao sam u finalu pobjednika Kupa kupova Azije 2001. godine. Bio sam pomoćnik Miše Hrstića u Sichuanu i Milorada Kosanovića u Dalianu. Kasnije sam u najuspješnijem kineskom klubu, Guangzhou Evergrandeu, prvo bio savjetnik, a kasnije sam kratko vrijeme bio prvi trener. U Maleziji sam bio dvije godine, u Myanmaru sam bio godinu dana, u Indiji sam radio šest mjeseci, pa u Indoneziji godinu dana... Bio sam kratko direktor škole Istre 1961, pa u Maleziji deset mjeseci, zatim sam u Bangladešu osvojio kup i prvenstvo i nakon toga sam otišao u Tajland. Bio sam izbornik Myanmara i Maldiva. Dok sam vodio Myanmar ostvarili smo najveći skok u Aziji, uspjeli smo od 163. doći na 130. poziciju na FIFA-ljestvici, što je bio najbolji rezultat u povijesti Myanmara, te smo godine dobili priznanje kao "Mover of the year" među azijskim reprezentacijama. Nije lako biti trener reprezentacije države poput Myamara, koja ima 60 milijuna stanovnika. Nije lako osvojiti azijski Challenge Cup s reprezentacijom Maldiva, koji ima 370.000 stanovnika. Kod nas vrijedi jedino ako si prvak u Ligama petice! Mogu samo reći da je jako teško osvojiti nacionalno prvenstvo u bilo kojoj državi. Imaš igrače kakve imaš, pa ti budi prvi, naglašava Mamić.

Drago Mamić u 65. godini jedva čeka nove izazove:

- Ovih dana, 13. prosinca, prošlo je točno dvadeset godina da sam otišao u inozemstvo. Otada sam stalno vani iako je bilo dužih i kraćih stanki, sada sam doma više od godinu dana. Planiram još raditi, treneru nisu toliko važne trkačke sposobnosti, važnije je iskustvo. Kao što Ćiro kaže: U Kini sam bio mudrac, a u Hrvatskoj  starac! Ćiro je radio u Kini sa 79 godina, sve je to individualno. Tko ne želi raditi, osjeća se kao starac već u četrdesetima, zaključuje Mamić.

Copyright © SportCom.hr :: Dizajn i izrada StudioIT