Kuglačice Mlake europske su prvakinje!
Na Final Fouru Lige prvakinja održanom u Gyoru, Valentina Gal, Anamarija Grdić, Ana Jambrović, Vanesa Bogdanović, Anita Mehesz i Milana Pavlic u dramatičnom finalu pobijedile su Victoriu 1947 Bamberg, KK Mlaka postao je najbolji klub na svijetu s obzirom na snagu europskog kuglanja.
Tonči Mikac nije prvi put postao najbolji na svijetu, prije 37 godina bio je trener Rijeke, tada najbolje ekipe na kontinentu,...
Razgovor s Mikcem uvijek počinje istim pitanje, u čemu je tajna uspjeha?
- Nije to baš jednostavno! Bio sam u drugom sportu (nogomet, op.a.) pa mogu reći da se kuglanje malo podcjenjuje, nije više jednostavno kuglati ni fizički, ni mentalno. Da bi došao do više razine, mora se krvavo raditi, govori Mikac koji se cijelu karijeru bori sa stereotipovima o kuglanju.
Još uvijek prevladava mišljenje da se vrhunski kuglač može postai u poznim godinama:
- Tako je možda bilo prije petnaestak ili dvadesetak godina, to se drastično mijenja. Sada se vrhunski rezultati ostvaruju u dvadesetim godinama, sada mnogo toga u karijeri ovisi o tome da se kuglači što ranije počnu baviti zahtjevnim disciplinama. Recimo, Anamarija Grdić ima 20 godina, igrala je finale i polufinale. Uvedene su nove discipline poput sprinta, igra se deset u pune, deset u čišćenje, igra se pojedinačno jedan na jedan... Onaj tko prođe do kraja, mora tri do četiri puta nastupiti u istom danu što ne može podnijeti netko tko nije fizički spreman, mlađi sve više dolaze do izražaja, naglašava Mikac.
Tonči Mikac kuglanjem se počeo baviti pri kraju nogometne karijere, dosegnuo je vrhunske rezultate: 
- To danas više nije moguće! Da ne kažem da je u mentalnom smislu kuglanje teže od mnogih ekipnih sportova, jer igraš sam protiv sebe. A svijet se počeo tako mijenjati da je danas sve manje mentalno čvrstih ljudi, mlađima više ne možeš ništa prigovoriti, jer odmah odustanu. Možda smo na malo čudnim temama, ali treba razumijeti kontekst u kojemu radimo i živimo. Želim reći da je tajna uspjeha jednim dijelom u mentalnom stanju. Često objašnjavam mladim curama da imamo problem ako ja želim uspjeh više od njih! Ne mogu ja više od igračice željeti da ona bude što bolja, sve ovisi koliko si ambiciozan i željan uspjeha. Tajna uspjeha je da se ekipa složi od igračica koje su željne uspjeha do neba! Jedino tako možeš na kraju pobijediti svih oko sebe, to vrijedi za sve djelatnosti u životu, govori Mikac.
Evo kako je Mikac selekcionirao najbolju ekipu na svijetu:
- Baza je postala cijela Hrvatska, treba biti objektivan i priznati da je tako. Klub se tako profilirao da je svakoj igračici u Hrvatskoj u sportskom interesu da postane igračica Mlake, ne trčim ja okolo, ne vučem nikoga za rukave... Igračicama je u podsvjesti da je Mlaka razvojna stepenica do vrha što je naša prednost, kaže Mikac.
Zanimljivo pitanje glasi: ima li u Hrvatskoj još igračica koje bi mogle igrati za Mlaku:
- Na to pitanje neću odgovoriti statično nego dinamično, bit će takvih igračica za koju godinu! Mlade igračice nadiru, starije igračice više nemaju glad za uspjesima. Prosjek starosti ekipe Mlake kreće se oko srednjih dvadesetih godina, u kasnijim godinama mijenja se život, ambicije logično splasnu. Dinamički, ima u Hrvatsko igračica koje u dogledno vrijeme mogu igrati za Mlaku, ističe Mikac što u prijevodu znači da je već počeo novu selekciju:
- Da!
Zanimljivo je znati koliko novaca otprilike treba imati da bi se stvorio najbolji kuglački klub na svijetu ako jedan prosječni trećeligaški nogometni klub godišnje troši oko milijun kuna:
- Kroz razne troškove, možemo reći da trošimo kao tećeligaški klub u nogometu koji je planetarno raširen sport, objašnjava Mikac.
Tonči Mikac odnedavno je u mirovini, osvajanjem Lige prvaka ostvario je najveći uspjeh u klupskoj povijesti, ali ambicije nisu splasnule:
- Nisam u mirovini nego u penziji, jer ja ne mirujem, ha, ha.. Lijepo mi je, okrenuo sam se sebi. I to je individualno, ljudi se razlikuju. Sve što sam stariji, neke stvari mogu lakše priznati. Ne volim gubiti! Možda zvuči grubo, ali toliko ne volim izgubiti da dajem sve od sebe da se to ne dogodi. Inače sam analitičan u pripremama, taj adrenalin me drži. Sport je način života, na takav način živim cijeli život, drugačije se to ne može objasniti. Sve što radim, radim ozbiljno i ne volim gubiti, ponavlja Mikac.
Tvorac europskih prvakinja ostvario je zavidnu akademsku karijeru, prof. dr. sc. Tonči Mikac, dipl. ing., objavio je više od 120 znanstvenih radova, nekadašnji dekan Tehničkog fakulteta u Rijeci postao je viši sportski trener, završivši prediplomski stručni studij na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu...
Dojam je da je tijekom karijere više uživao u sportskim nego u znanstvenim uspjesima:
- Možda zvuči grubo ako kažem da više uživam u sportu, jer sam se sportom počeo baviti prije nego sa znanošću, sport mi je postao način života dok sam studirao. U životu možeš raditi više stvari, sve ovisi o tome koliko si seriozan, divno je bilo baviti se znanošću, ali sa sportom sam se rodio, poručuje Mikac.
