Ivana Bebek Bašić poznato je ime riječkog sporta, karatašica koja je ostvarila zavidnu karijeru.
Bila je prvakinja Hrvatske, osvajačica je medalja sa europskog prvenstva u juniorskoj konkurenciji, prvakinja Balkana, zlatna na mediteranskim igrama, srebrna na turniru svjetske karate lige, brončana na Europskom prvenstvu 2012. godine.
Pravnica po struci sa završenim kineziološkim fakultetom, danas je uspješan trener.
Ovu priču možemo započeti da je Ivan Bebek, naš najbolji nogometni sudac, brat uspješne riječke karatašice, danas trenerice u Karate klubu Champion iz Rijeke i hrvatske reprezentacije, a i suprug je poznato nogometno ime:
- Istina. Braco (brat Ivan, op.a) je do svoje 18. godine trenirao karate i upravo je on zaslužan za to što sam ja odabrala upravo taj sport. Bio mi je i ostao moj najveći uzor. Ja bih rekla da je on bio puno talentiraniji od mene, ali je dosta rano odustao i prebacio se u nogomet, što se pokazalo jako dobrom odlukom. Suprug Dario Bašić je iz nogometnih voda, bio je najmlađi izbornik u povijesti hrvatske nogometne reprezentacije s kojom je stigao do četvrfinala na SP u Čileu u U-17 uzrastu. Ove sezone je nakon kraće trenerske epizode kao pomoćni trener u Dinamu postao izbornik olimpijske reprezentacije Bahreina. Inače je bio i izbornik reprezentacije Omana i trener poznatog kluba Al Aina iz Emirata u kojem su prije bili naši treneri Zlatko Dalić i Zoran Mamić, kaže Ivana Bebek Bašić.
Nakon uspješne karijere odlučili ste se za rad s mladima, došla je ideja o osnivanju kluba?
- Na zalasku sportske karijere, željela sam ostati i dalje u sportu, te prenijeti svoja znanja koja sam skupljala preko dvadeset godina, pa se tako pojavila ideja o osnivanju kluba. Moj prijatelj Rene Pernuš, koji je također bio uspješan i poznati reprezentativac, i ja imali smo viziju o stvaranju velikog i uspješnog sportskog kolektiva i tako smo osnovali Karate klub Champion na Srdočima. Krenuli smo doslovno s jednim članom s kojim smo trenirali sami dva mjeseca, a danas, osam godina poslije, klub broji preko 200 članova i 5 trenera. U klubu osim mene rade i četiri trenera (Rene Pernuš, Dejan Aleksić, Neven Martić, Zoran Konevski, op.a.) koji su svi bivši uspješni reprezentativci s mnogo iskustva sa sportskih borilišta, ali su svi redom i obrazovani treneri s trenerskim diplomama. Osim toga, Rene i Neven su osvajači europskih i svjetskih medalja za Hrvatsku. Naš trenerski team je zasigurno jedan od najuspješnijih u cijeloj Hrvatskoj, ali i šire te sam jako ponosna na njih i na način na koji zajedno radimo i surađujemo. Zaista mislim da treneri imaju jako veliku ulogu, ne samo u razvoju sportaša i njegove sportske karijere, treneri služe kao modeli u formiranju kompletne ličnosti sportaša i upravo je zato naša odgovornost ogromna.
Danas je u Hrvatskoj izazov raditi sa djecom, stvaranje sportaša je dugotrajan proces, bez uvjeta i financijske potpore nije lako?
- Da bi se stvorio samo jedan uspješan senior u klubu potrebno je jako puno ulaganja i odricanja, a s obzirom da karate nije medijski eksponiran sport, a samim time nije niti toliko interesantan sponzorima, koji bi nas financirali i pomagali, snalazimo se na sve moguće načine. Najveći problem od svega je dvorana koja nam je postala odavno premala zbog velikog broja djece u klubu, a samim time otežani su nam svakodnevni uvjeti za rad. Naime, primarna dvorana u kojoj klub djeluje nalazi se na Martinkovcu u privatnom vlasništvu za koju klub plaća najam, dakle nismo kao većina klubova u gradskim dvoranama. Iako smo od Grada Rijeke dobili tri termina po sat vremena tjedno u dvorani Zamet te se zahvaljujemo Gradu na tome, to nije niti približno dovoljno kako bismo pokrili termine 8 grupa, a da ne pričamo o vrhunskim sportašima koji imaju minimalno 8 treninga tjedno. Zaista se nadamo da ćemo u budućnosti pronaći veliki prostor u kojemu bismo ustanovili pravi karate centar te kako bismo mogli i dalje stvarati vrhunske rezultate na najvišoj seniorskoj razini.
Bez obzira na sve navedeno ostvarujete vrhunske rezultate, mladi stalno napreduju?
- Pripreme za dugu sezonu su počele još krajem ljeta, a to se pokazalo iznimno uspješnim budući da smo ove godine prvi put izborili tri nastupa na SP koje se održava krajem listopada u Turskoj (kadet Mario Vranković, juniorka Tea Sgardelli Ljatifi i mlađa seniorka Ema Sgardelli, alktulna viceprvakinja Europe koja ima direktan plasman na SP, op.a.). Ne volim prognozirati rezultat, ali smatram da je Ema sigurno jedna od najozbiljnijih hrvatskih kandidata za medalju na SP, ali kako znamo da osim kvalitete u karateu se treba posložiti dobar dan još mnogi stvari, nadamo se i molimo najboljem. Posebno smo ponosni i sretni što je Lea Vukoja, prošlogodišnja prvakinja Europe u mlađim seniorkama i aktualna ekipna seniorska prvakinja Europe prešla u naš klub te nam je upravo to dokaz da radimo kvalitetno, ali nam je to i veliki motiv za zajednički daljnji napredak. Što se tiče mlađih uzrasta, sredinom listopada očekuje nas Prvenstvo Hrvatske na kojem smo već dvije godine zaredom najuspješniji klub u cijeloj Hrvatskoj, a nadamo se i vjerujemo da ćemo i ove godine ponoviti isti uspjeh. Imamo veliki broj mladih uspješnih i jako talentiranih klinaca koji će kroz godinu dvije stasati u kadete te za koje ćete još sigurno čuti u budućnosti.
Karate nije na popisu sportova za Olimpijske igre u Francuskoj?
- Nažalost, karate je nakon OI u Tokyu ispao iz programa olimpijskih sportova, ali najnovije informacije govore kako je velika vjerojatnost da će se karate ponovno vratiti u olimpijsku obitelj i to već 2028. godine u Los Angelesu i upravo to je ono što mi svi karatisti sanjamo i kao sport zaslužujemo. Vrlo velika stvar je što je karate sigurno na programu Olimpijskih igara za mlade u Senegalu 2026., na kojima mogu nastupati sportaši s navršenih 16 i 17 godina, tako da smo već započeli s pripremom nekih potencijalnih mladih nada za koje se nadamo i vjerujemo da će se kvalificirati i ostvariti svoj i naš olimpijski san.
