Australski trener Jurica Milić u Rijeci je kao kod kuće iako se vratio u domovinu nešto drugačijim poslom nego većina Hrvatska koji žive u Australiji.
- Rodom sam iz Imotskog. Žena mi je iz Australije pa smo nakon rata otišli u Sydney. Bilo je to 1996. godine, počeo je priču trener australske boćarske reprezentacije Jurica Milić.
Milić je boćarsku priču nastavio u klubu Kralj Tomislav, kao igrač, ali i trener.
- Počeo sam raditi sa djecom, ali istovremeno sam i igrao. Bio sam prvak Australije u pojedinačnom klasičnom. Ove godine se nisam plasirao u reprezentaciju, ali me australski savez postavio za trenera seniora. Australija nije nikad došla u top pet nacija na boćarskim prvenstvima, a u Rijeci smo uspjeli osvojiti brončanu medalju u krugu, u paru smo među pet i u pojedinačnom, kaže Milić.
U Australiji postoji oko 400 boćarskih klubova, a zanimljivo je da u većini boćaju doseljenici ili potomci doseljenika iz zemalja u kojima je boćanje tradicija poput Hrvatske, Italije i Slovenije. Pravi Australci nisu boćari.
- Neki klubovi su manji, neki veći, a igra se samo klasično boćanje i raffa, petanke nema, dodaje Jurica Milić koji se planira vratiti na hrvatsku obalu.
- Dvadeset godina sam u Australiji, u Sydneyu živim sat vremena od mora i plaže, a bio sam samo jednom na moru tijekom svih tih godina, jer su valovi preveliki, zaključio je Jurica Milić kroz smijeh.
Izuzev Milića još dvojica igrača su porijeklom iz Hrvatske, Samsa i Mikolić, koji ne govore tečno hrvatski za razliku od njihovog trenera.
