Umro je Ivan Đani Šverko. Tužna vijest o smrti legendarnog automobilističkog asa prostrujila je brzinom najboljeg automobila za čijim je upravljačem bio svima dragi i poštovani Đani. Rođen u Buzetu 1941. godine već je zarana u sebi osjetio sportski duh. Početkom 50-tih prošlog stoljeća bavio je nogometom još u vrijeme osmoškolskog obrazovanja, da bi 1955. godine oprobao svoja umijeća u još jednom loptačkom sportu – rukometu. Bio je talentiran i vrlo brzo priključen je tadašnjoj seniorskoj buzetskoj momčadi.
Ipak, odrastanjem prepoznao se u ranoj ljubavi – brzim automobilima i jurnjavi do uspjeha. Nije dugo trebalo pa da postane idolom brojnih generacija zaljubljenih u automobilizam. Svoje vozačko umijeće dokazivao je izvrsnim rezultatima, a posebno je specifičan njegov odabir automobilom za kojeg se vezuje svih kasnijih desetljeća življenja.
Đani Šverko postao je najboljim europskim vozačem u klasi automobila do 850 ccm danas davne 1968.godine, a godinu kasnije i u jačem od 1000 ccm. Bile su to godine u kojima je nizao pobjede gdje se god pojavio. Vezao se uz Abarth, automobile za koje ga vežu najveći uspjesi. Postaje prvakom Jugoslavije 1971. i 1973. godine na kružnim stazama, a 1971. i 1972. na brdskim stazama. Povijest se pisala na trkaćim poligonima. Godine 1970. na prvu od četiri tadašnje utrke popularne beogradske „Letnje lige“ kasni na prijem, ali mu organizator omogućuju start u okviru jačih klasa. Dovezao je tada direktno iz Italije prvi Abarth 1000 TCR Berlina, kojim je bio izuzetno brz, u jednom trenutku i prebrz. Izletio je uz neznatno oštećenje automobila u kojeg su mnogi u tom trenutku gledali s nevjericom. Ali kao „u boga“. I potom je bilo tome tako. Abarth je na tadašnjim stazama postao,gotovo čitavo desetljeće, zakon. Vozili su ga samo najbolji. A svoj je osobno pripremao sam Đani. Taj prvi pravi trkaći „bolid“ na „yu“ stazama u originalnim bojama opisan kao „svjetlosivi sa širokim prednjim blatobranima i bijelim zadnjim plastičnim, sa bijelim hladnjakom za vodu i ulje naprijed, velikim čepom za gorivo na prednjoj haubi i ogromnim auspuhom koji je išao direktno iz motora udesno van. Poklopac je bio plastični, bijeli, izuzetno jak rollbar, veliki obrtomjer, izvanredan kokpit, a pojasevi za vozača bilio su na četiri točke,...“. Đani Šverko prvu je pobjedu ostvario tog ljeta na četvrtoj utrci „Letnje lige“ uz novi rekord staze kod Ušća.
Pripadao je prvoj izvornoj „zlatnoj“ generaciji buzetskih automobilista ostajući trajno upisan kao simbol automobilističkog sporta u srcu Istre, Buzetu, rodnom gradu koji je izrastao u europski automobilistički centar kojem je podario svoj nastup na otvorenju prve brdske auto utrke Buzetski dani 5.rujna 1982.godine. Nastupio je izvan konkurencije sa tada legendarnom formulom „March“ kojom je godinu ranije osvojio naslov prvaka Jugoslavije. Tog je desetljeća napustio „profesionalni“ automobilistički sport, ali prije desetak godina nije odolio da ne sudjeluje u promociji novog Ford Focus kup natjecanja u Hrvatskoj usprkos svojih 60 na leđima. U svom je rodnom Buzetu upisao i jedan od posljednjih nastupa, promotivno 2011.godine na susretu i „Utrci istarskih automobilističkih legendi“ održanoj na dijelu isto tako legendarne buzetske brdske staze.
U zenitu svojih automobilističkih uspjeha 70-tih godina prošlog stoljeća pripadao je zlatnoj nepobjedivoj generaciji zagrebačkih automobilističkih prvaka Auto moto kluba Dinamo u kojem su uz Šverka bila imena – legende ovih naših prostora: Drago Regvart, Mladem Gluhak,Goran Štrok, Robert Lang,Veco Holjevac, Željko Željeznjak, Jovo Berić, Željko Herceg, Anton Vidmajer, Mladen Novak, Vlado Leniček, Selim Mujić, Velimir Nekić, Tibor Hitri, Zlatko Kadrnka i Josip Lončar.
Đani Šverko nakon uspješne automobilističke karijere posvetio je dužnu pažnju očuvanju baštine vodeći brigu o brojnim primjercima nekada slavnih automobila pripremajući jednog dana postav svojevrsnog automobilističkog muzeja. Čuvao je jedinstvenu kolekciju trkaćih automobila koji čine povijest hrvatskog automobilizma. Nailazio je na tom putu na nepremostive prepreke koje nije savladao. Smrt je bila brža i neumitna. Otišao je „fini gospon“ Đani.
Svojom pojavom, likom i djelom, svojim uspjesima, svojim ljudskim osobinama Đani Šverko ostaje idol, ostaje neumitni kult, ostaje legenda. Bio je legendaran na stazi, ostaje legenda u povijesti oktanskog sporta ovih prostora. Svaku je utrku do pobjede vozio uz svoju uzrečicu „da se motor raspadne u počasnom krugu“. Motor, srce velikog Đanija „raspalo“ se prije počasnog kruga. Izgubio je možda jedinu „utrku“ svog života. Zato smo tu mi da mu odamo dužnu počast. Hvala Ti Đani za sve lijepe trenutke na svim stazama koje te pamte.
Posljednji oproštaj i ispraćaj Đanija Šverka na njegovom posljednjem putu za rodni Buzet bit će u petak 14. studenog u 10 sati iz mrtvačnice zagrebačkog Mirogoja. Istoga dana u Vijećnici Narodnog doma Buzet s početkom u 18 sati održat će se komemoracija, a posljednji ispraćaj na buzetskom groblju zakazan je u subotu 15.studenog u 14 sati.
