U bespuću ravnice s jedne i stijena s druge strane, pogledom prema Platku s treće i grobničkom Kaštelu s četvrte strane, u prostranoj šljunčanoj udolini sjajila se „crna zmija“ - asfaltna staza poput nekog „izolirbanda“ zalijepljenog na hrpici šećera. To je bila neka „nova lijepa cesta“ - nova staza.
Najnovija u svijetu.
Najzahtjevnija, pa čak i danas, svojom specifičnom konfiguracijom.
Duga je 4.168,75 metara, na najužem dijelu široka 10, na startnom pravcu 17 metara, a na 320. metru nadmorske visine.
Na trećini okomitog puta do – Platka!
Statistika projekta govorila je 18 zavoja, 15 pravaca, a asfalt debljine 10 cm.
Za nevjerovati, taj isti prvi asfaltni sloj izdržao je „brušenje“ gumama do predvečerja svog 40. rođendana.
Za sve oktanske zanesenjake ta je nedjelja bila više od blagdana.
Uz ograde, na okolnim brežuljcima odmah nazvanim „matuljsko“ i „zagrebačko“ brdo, pored avio piste i tko zna gdje sve ne, procjene kažu, načičkalo se 80 do 100 tisuća duša.
Više i od legendarnih Tatara i Turaka. Živih.
Oduševljenih! Neponovljivo! Impozantno!
REKORDNA IZGRADNJA NOVE STAZE
Na okrugu Preluk vozile su se utrke od 1946.godine sve do 1969. godine, kada se održala prva od devet utrka svjetskog prvenstva.Na stazi dugoj 6.000 metara, nastupali su i automobilisti, što više formule.
S jedne strane stijene, s druge more. 
Na prelučku su stazu stizali svjetski asovi i zbog sigurnosti, kako svoje tako i gledatelja, kojih je bio nemali broj, u jednom su trenutku morali toj legendi - Preluku – kazati zbogom!
Odluka čelnika FIM-e – Svjetske motociklističke federacije – bila je neprikosnovena: na Preluci zbog (ne)sigurnosti više se ne smije voziti.
Bilo je to nakon 19. lipnja 1977. godine, posljednje, tada 27. Velike nagrade Jugoslavije, utrke koja će biti upisana kao posljednja na ovoj kultnoj stazi.
Okupljeni u Centar auto moto sporta predvođeni agilnim Stjepanom Lakićem, pred kojim su sva vrata ovih prostora otvarana širom, krenuli su u novi i nadasve neizvjesni izazov.
Novu stazu. Da, da – novu!
Jesen je protjecala u odabiru lokacije, a ing. Andrija Prager, kasniji "tata" - glavni projektant "grobničke ljepotice" putovao je Europom i spoznavao čari već poznatih staza sa samo jednim zadatkom – projektirati na ovim prostorima najbolju stazu.
Prve su misli bile usmjerene na prostor kod Rupe, no odluka je pala – na sjeveroistok Rijeke!?
Zima na prijelazu 1977. u 1978. godinu dovela je na grobničku ravan, ali podno stijena – građevinare.
U grobničkoj šljunčari nicala je nova kružna staza za oktanske sportove.
Izgrađena je za rekordnih – šest mjeseci.
Dovoljan rok da 13. rujna u park vozača, s ulazom iz smjera Podhuma, primi svjetske nomade na dva kotača.
I nakon samo šest mjeseci građevinskih radova stigao je dan za pamćenje.
Na novu stazu Automotodroma na Grobničkom polju stiglo je Svjetsko motociklističko prvenstvo.
Prvi službeni počasni krug provezao je Opatijac Branko Bevanda, motociklistička legenda, na Yamahi posuđenoj od svojeg najvećeg rivala, Riječanina Marijana Kosića, sljedećih godina sudionika brojnih GP utrka na Grobniku.
Upisao se u povijest, provezao krug uzdignute ruke i oprostio od aktivnog bavljenja motociklizmom.
U POSUĐENOM KOMBINEZONU DO DVIJE POBJEDE I REKORDA
Utrke četiri klase 50, 125, 250 i 350 ccm bile su besprijekorne.
Pobjednici su radosno špricali "Bakarskom vodicom".
U librima povijesnih podataka danas slavljenika Automotodroma Grobnik upisani su prvi pobjednici po klasama: 50 ccm - Španjolac Ricardo Tormo (Bultaco – prosjek 130,783 km/sat), 125 ccm još jedan Španjolac Angel Nieto (Minarelli, 140,395km/sat), te jedini prvi dvostruki pobjednik Australac Greg Hansford (Kawasaki).
Bio je prvim apsolutnim rekorderom Grobnika ostvarenog u klasi 350 ccm brzinom 153,110 km/sat.
Nastupio je u posuđenom kombinezonu sunarodnjaka Haralda Bartola, jer su „neke noćne ptičice“ svjetskim asovima dale do znanja da su ipak na – Balkanu.
Ukrali su Hansfordov kombinezon.
Točno 13 godina (čudna li broja) trajala je "grand prix" idila "grobničke ljepotice".
Pobjednički su vijenac oko vrata vješali sami velikani – jahači na dva kotača: Roberts, Mamola, Uncini, Spencer, Lowson, Gardner, Schwartz, Rainey, Hansford, Grossi, Mang, De Radigues, Lavado, Herweh, Pons, Cardus, Nieto, Reggiani, Lazzarini, Kneubühler, Martinez, Prein.
Dana 17. lipnja 1990. godine vozio se posljednji Grand Prix motocikala na dva kotača.
Hrvatska (tada još nazivom utrke GP Yugoslavia) postala je nesigurna zbog ratnih razaranja u neposrednom okruženju.
Statistički u knjizi rekordera ostaje upisan, kasnije još dugo godina nepokorivi apsolutni rekorder grobničke staze, Amerikanac Wayne Rainey koji je vozeći „Yamahu“ u klasi 500 ccm brzinom 168,178 km/sat obišao krug od 4.168,75 metara za samo 1:29,220 minuta.
Nastupili su te godine i ovih proteklih 15-tak godina povratnici na Grobnik – prikoličari, a pobjedom su slavili Švicarci Michel – Birchall (Krauser).
Po čemu pamtiti 1990.
Na žalost i po teškoj ozljedi Nijemca Rainholda Rotha.
Još jedna kap više „u punoj čaši“.
Već sljedeće godine nije bilo Velike nagrade (YU), već se u „našem“ terminu vozila u Španjolskoj VN Europe. 
Do 40. rođendana upisane su 74 utrke AAC na grobničkoj stazi.
Moto klub Kvarner nebrojeno je puta od Hrvatskog motociklističkog saveza proglašavan najboljim organizatorom, u čemu posebna zasluga pripada vrsnom sudačkom i stručnom osoblju.
Pohodili su Grobnik i hrvatski Predsjednici, prvo Franjo Tuđman, a uskoro se očekuje i Kolinda Grabar Kitarović, „naša“ Grobnišćica koja se još kao ministrica provozala u kamionu Nike Pulića.
POČETAK NOVOG POČETKA
Revitalizacija grobničke staze, toliko čekana ipak je dočekana.
Za početak, u godini jubileja položen je novi asfaltni sloj.
Preduvjet je to za buduća ulaganja.
„Početak je to novog početka“, kako nedavno zaključiše sudionici Okruglog stola na temu „Auto moto sport i turizam“ održan upravo na grobničkoj stazi.
Automotodrom Grobnik do danas ostao je jedino „oktansko svetište“ brzine i adrenalina, mjesto u široj regiji gdje je motorsport uvijek znao naći dobre organizatore brojnih domaćih i međunarodnih manifestacija.
A da je tome tako govori upravo otvorena izložba fotografija povijesti staze na riječkom Korzu, što će potrajati do 26. rujna, dan ranije nego li će 27. rujna svečanom sjednicom Moto kluba Kvarner, Danom otvorenih vrata i prvom Izložbom povijesnih i sportskih automobila i motocikala na Automotodromu Grobnik biti i službeno zaključena obilježavanja jubileja čija je počasna pokroviteljica Predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović.
