Fausto Budicin u drugom mandatu izvjesno neće dočekati kraj sezone na klupi Orijenta.
Sezona je tek počela, a jedino smjena trenera može promijeniti tonus momčadi koja je drugi put posrnula.
U protivnom se nastavlja agonija!
Tko god imalo razumije procese kriza u ekipnim sportovima zna da se šest pogodaka u Zmijavcima nisu dogodila slučajno, ne može ni jedna momčad slučajno primiti čak 27 pogodaka u 11 utakmica.
Sezona nije dobro počela, već nakon četiri kola momčad je počela patiti, osvojila je samo bod.
U neočekivanim pobjedama protiv dviju vodećih momčadi (Šibenik, Zrinski) jasno se vidjelo da su obje pobjede ostvarene stjecajem naklonjenih okolnosti, prividni entuzijazam splasnuo je nakon treće pobjede zaredom (BSK).
U četirima zadnjim utakmicama opet su prevladali negativni rezultati, opet je osvojen samo bod.
U nogometu je od pamtivijeka sve moguće, možda Budicin na klupi Orijenta opet ostvari tri uzastopne pobjede, Dubrava, Jarun i Vukovar 1919 imaju slabije momčadi od Šibenika i Zrinskog.
Problem je da u ovakvom stanju momčad Orijenta bilo koga u ligi može pobijediti samo u nekontroliranim uvjetima igre, kao što pretežito igra od početka sezone.
Fausto Budicin na klupi Orijenta u prvoj drugoligašoj sezoni (19/20) osvojio je treće mjesto u Ligi 16 i igrao kvalifikacije za plasman u Prvu ligu.
Nakon euforične sezone Orijent se prometnuo u prosječnog drugoligaša (20/21 - 11/Liga 18, 21/22 - 9/Liga 16, 22/23 - 6/Liga 12), koji deklarativno ima puno više ciljeve od objektivnih mogućnosti na svim razinama.
Trojica bivših trenera (Milinović, Flego, Srzentić) ne mogu biti presudni razlog zbog kojega se Orijent zadnje tri sezone više borio za ostanak nego za prvaka, ove sezone četvrti puta zaredom događa se slično.
Jedina je razlika što ove sezone bivši treba postati trener koji je ostvario najveći uspjeh u mandatu ove uprave.