Viktoria Agejenko predsjednica je Ženskog košarkaškog kluba Kvarner, koji ove sezone riječku i hrvatsku košarku predstavlja u značajnom međunarodnom natjecanju. Košarkašice Kvarnera aktualne su državne doprvakinje, igraju Regionalnu ligu i na početku sezone igraju vrlo autoritativno unatoč medijskim spekulacijama da projekt ženske košarke neće trajati duže od jedne sezone. Istekom prošle sezone klub nije pravodobno podmirio obveze prema igračicama, a kada je početkom sezone predsjednica Agejenko iz Rijeke preselila u Zagreb, prevladao je dojam da je klub prepušten sudbini:
- Prvo želim reći da je bilo ružno napisati da sam pobjegla u Zagreb! Čovjek mora imati konkretne razloge da bi pobjegao od nečega! Nisam smatrala da sam obvezna javnosti objašnjavati zašto sam preselila u Zagreb, smatram da Zagreb nije u inozemstvu, nije u Ukrajini. U Zagrebu mi je firma, preselila sam zbog svojih poslovnih i privatnih razloga, zbog zdravstvenih problem moga sina. Ništa se time nije promijenio u klubu, i dalje sam tu, kaže Agejenko.
U pripremi za ovu sezonu kasnile su isplate igračicama, promijenio se roster, ali klub ponovo djeluje stabilno kao prošle sezone?
- Naravno! Većina hrvatskih klubova ima financijkih problema, mi nismo izuzetak! Nemamo milijune na računu, ali trudimo se! Cilj nam je bio ostvariti kontinuitet rada i napredak, što uopće nije dolazilo u pitanje. Nije išlo brzo kao što planirali, ide malo sporije, ali ide... Odlučili smo igrati Regionalnu ligu, seniorska ekipa je nositelj kvalitete, ali su isto tako važna djeca koja igraju Regionalnu ligu u kojoj predstavljamo grad i županiju. Moram reći da smo očekivali malo više podrške što se tiče Grada Rijeke, što se nažalost ne osjeća. Htjela bih se zahvaliti pročelniku Igoru Načinoviću, koji nas je podržavao tijekom prošle sezone, napravio je sve što se moglo, ali u ovom trenutku više nam pomaže županija nego grad. Jasno mi je da je situacija svaki dan sve teža, ali nemam namjeru odustati! Imali smo određenih problema, smatram da su to bili unutrašnji klupski problem, koje smo riješili. Odredili smo godišnji budžet pred ovu sezonu, ne mogu tvrditi da isplate neće kasniti po nekoliko dana, to ne može nitko tvrditi... Osobno mi je bilo žao što obveze prema igračicama nismo ispunili na vrijeme. Nažalost, upali smo u situaciju da ovisimo o neozbiljnim sponzorima, ali to nema potrebe objašnjavati javnosti... Ionako te probleme razumiju samo oni koji se time bave... Jednostavno su nas prevarili, što ne znači da uprava neće ispuniti svoje obveze. Najvažnije je da smo složili financijsku konstrukciju za ovu sezonu.
Otkud poslovna žena iz Ukrajine u riječkoj košarci?
- Kada sam došla u Rijeku upoznala sam se s direktorom Smiljanom Blaževićem i ljudima iz kluba, prepoznala sam jedan lijepi sportski projekt. Nisam bila svjesna da je sport u Hrvatskoj u tako teško situaciji, to sam shvatila kasnije, ali ne odustajem od svojih obveza i odgovornosti.
A otkud ljubav prema sportu?
- Nisam se bavila sportom, više sam bila okrenuta školovanju, znate da sam specijalizirala međunarodno pravo... Sada vam mogu reći da je sport zarazan! Da tako kažem, upala sam u sport i više ne mogu izaći! Prošlu sezonu nisam mogla ni sjediti na tribinama koliko sam unutra... Da, čisti adrenalin!
Predsjednice sportskih klubova su rijetkost, kako se snalazite u muškom svijetu?
- 'Ajmo reći da pokušavam pronaći mudre načine da bih došla do onoga što želim, a posao je posao koji treba odraditi bez obzira jeste li žena ili muškarac. Jednostavno, gradim poslovne odnose, ali se slažem da ima dosta ljudi koji ne shvaćaju dovoljno ozbiljno ženu na mjestu predsjednika kluba... K tome još i stranjkinju! Meni je to ponekad smiješno! Vjerujem u sebe, u ljude s kojima radim. Drugačije se ne može uspjeti.
