Hrvatska košarkaška reprezentacija u nedjelju (20) u Pireju protiv Grčke igra finalnu utakmicu Olimpijskog kvalifikacijskog turnira, pobjednik odlazi na OI u Parizu.
Prema općem sudu Grčka je izraziti favorit:
- Ja još uvijek razmišljam kao trener! Najlakše je igrati kada te ne vide u poziciji da možeš pobijediti! Jasno da je Grčka favorit, ima odličnu ekipu, ima jako dobrog mladoga trenera (Vasilis Spanoulis, op.a.), koji je košarkaška legenda, igra pred punom dvoranom svojih navijača. Istina je da je Grčka apsolutni favorit, ali mislim da će se tu nešto pitati i Hrvatsku, kaže Robert Jurković, dopredsjednik HKS-a i dugogodišnji trener.
Nakon euforičnog nastupa protiv Slovenije, uslijedile su dvije utakmice u kojima hrvatska reprezentacija nije energetski izgledala tako moćno:
- Reći ću samo ovo! Kada se dogodilo da domaćin utakmice ne igra u prime-timeu?! Nikada! Domaćini uvijek igraju u prime-timeu zbog reklama i publike! A Grčka je inzistirala da bi promijenila termin utakmice protiv Slovenije, igrali su utakmicu od 16.30 sati umjesto u 20 sati, kada smo mi igrali! Dok smo završili doping-kontrolu i odradili konferenciju za novinare nakon utakmice protiv Dominikanske Republike, na večeru smo došli dvadeset minuta iza ponoći po grčkom vremenu, a igramo od 19 sati po njihovu vremenu! Grci će imati barem četiri sata više odmora! Imaju toliki utjecaj da su promijenili termine polufinalnih utakmica, eto koliko znače ta četiri sata više za odmor, govori Jurković.
- Poanta je u tome da smo protiv Novog Zelanda bili emocionalno i fizički prazni, igrači Novog Zelanda došli su svježi na utakmicu. Kako je prošao Novi Zeland u drugoj utakmici protiv Slovenije? Pomelo ih je, ističe Jurković.
- Moram istaknuti onu sprdačinu na kraju te utakmice. Ili (Shea Ili, op.a.) je pucao dva slobodna bacanja 14 sekundi prije kraja, pogodio je prvo, a onda mu je Dončić nešto šapnuo, pa je promašio drugo. Slovenci su nakon toga pucali dvije trice za razliku koja bi ih dovela na prvo mjesto u skupini! O onda smo Ila u hotelu vidjeli u Dončićevu dresu! Pobjegao je kada nas je vidio, ali to je neka druga tema, govori Jurković.
Kako god završilo finale u Pireju, nakon bezmalo dva desetljeća potrage za izgubljenim identitetom, ova skupina igrača pod vodstvom Josipa Sesara počela je davati drugačiju dimenziju hrvatskoj košarci, ponajprije u pristupu:
- Ljepota je uvijek u oku gledatelja! Igrali smo u prošlosti nekoliko povijesnih utakmicu u kojima smo mogli hrvatsku košarku drugačije prezentirati, sjetite se što je bilo u Turskoj, što je bilo u Beogradu, pa one famozne Đorđevićeve trice u Badaloni '97... Imali smo par puta prilike da uđemo u polufinala velikih natjecanja, onda bi cijeli svijet znao za nas. Kažu oni koji nas ne vole da je to prokletstvo zbog bježanja s podija '95 (brončani Hrvati napustili podij, kada je Jugoslavija proglašena europskim prvakom, op.a.), ali neću biti praznovjeran. Jednostavno se tako potrefilo... Mislim da nikada nismo imali ovako dobru atmosferu u reprezentaciji u kojoj svi igrači igraju za momčad, što je najvažnije u sportu. Nema ni jednog igrača koji želi zabiti 50 pod svaku cijenu, poručuje Jurković.
Što će presuditi u finalu?
- Ja mislim da će presudan biti sudački kriterij!
