Riječka je ženska košarka u danima iza nas javno zastupljena, kao u primjerice cijeloj 2015. godini zajedno. Doslovno preko noći taj je dio gradske sportske baštine oduzeo primat svima ostalima, i to bez najave.
Ne treba na početku smetnuti s uma da su igračice Kvarnera svojim dobrim igrama lani zaslužile mnogo više medijskog prostora, među ostalim zbog činjenice da su do pete utakmice doigravanja bile u igri za naslov državnih prvakinja.
Igrao se u Rijeci i završni turnir nacionalnog kupa nazvanog imenom Ružice Meglaj-Rimac, igračice Damira Rajkovića izborile su nadmetanje u Regionalnoj ligi, a dogodilo se i niz mnogih paralelnih stvari koje su zasigurno također mogle naći mjesto u stupcima tiskovina, minutama radijskog i TV-programa.
Sve je po lošem krenulo nakon što je predsjednica Viktorija Agejenko zbog nesuglasica s upravom smijenila trenera Rajkovića i to dan nakon domaće pobjede nad kranjskim Triglavom u Regionalnoj ligi. Dogodio se tada raskol u kojem su igračice unitarno stale na stranu trenera i sportskog direktora Smiljana Blaževića, koji se solidalizirao s trenerom i igračicama.
S one strane ostao je i Rajkovićev pomoćnik Igor Prtorić, a u malobrojnijem kutu bila je samo uprava, simbolizirana u licima Željka Šljuke i Zvonka Čapka uz tada novoimenovanog trenera Vladimira Engelmana. Ovaj se potonji nije najbolje proveo u nepuna dva riječka dana, već se put svoje Požege vratio ogrebanog klupskog kombija.
Sportska strana priče nakon svojih sedam dana otpetljavanja konačno je riješena. Igračice Kvarnera stigle su kroz tjedan otputovati u Beograd na utakmicu Regionalne lige, iako se 48 sati prije te utakmice nije znalo hoće li autobus put Srbije uopće krenuti. Sastanak uprave, struke i igračica predstavljenih kapetanicom Barbarom Perić urodio je privremenim rješenjem koje će postati trajno nakon što su zadovoljeni svi uvjeti predsjednice.
Agejenko je naime tražila javnu ispriku zbog povrijeđenog ega koju je dobila još prije puta u Beograd, na prvom treningu poslje za sport nemilih događanja. Sada, kad su tenzije smirene, igračicama je dozvoljeno raditi pod trenerskom palicom Damira Rajkovića.
Ono što je ostalo u zraku tiče se još uvijek aktivnih dugovanja prema nemaloj listi vjerovnika. Aktualnom kadru duguje se dvije plaće. a zna se i da postoji nekoliko desetaka neriješenih predmeta iz minulih sezona. Drugo pitanje zapravo je središnje za ovu priču, a radi se o omladinskom pogonu kluba. On u dobrom dijelu postoji samo na papiru, a da je tome tako svjedoči nekoliko nepobitnih činjenica.
Po dolasku na mjesto predsjednice kluba, samim time i po formiranju aktualne uprave trebalo je doći do potpisivanja ugovora o suradnji između ŽKK-a Kvarner i KK-a Viškovo, koji u svom članstvu ima samo djevojke ustrojene u nekoliko mlađih dobnih kategorija.
Jasna slika u kojoj će se KK Viškovo na neki način fuzionirati s Kvarnerom, odnosno implementacija cura u omladinski pogon Kvarnera, nikad nije doživjela ispunjenje toga cilja.
Naime, uprava Kvarnera nikad nije stupila u kontakt s trenerom i dopredsjednikom KK Viškovo Franjom Šiljegom, osobom koja se na registracijskom obrascu Hrvatskog košarkaškog saveza navodi kao trener mlađih kategorija u riječkom klubu.
Ugovor o suradnji Kvarnera i Viškova postoji, a trenutno mu je mjesto u Kvarnerovim ladicama. Viškovo se natječe s dvije kadetske i jednom mlađekadetskom ekipom, a za sada živi samo model po kojem djevojke s Viškova nastupaju za Kvarner na završnicama nacionalnog prvenstva, čime se ispunjava jedna od normi hrvatskog A-1 ligaša, koji je obavezan imati svoj omladinski program na završnicama nacionalnog prvenstva.
Prema dogovoru postignutom na sastanku u Riječkom sportskom savezu, Kvarneru treba biti u interesu raditi s mlađim uzrastima. To mu je, u logičkom smislu i jedna od zadaća ispunjenjem koje bi radio na održivom razvoju, odnosno po jedinom zdravorazumskom modelu. No, do sada se očito bilo jednostavnije baviti čistom kupoprodajom igračica te istovremeno ne razvijati svoju ionako poprilično tanku bazu.
Teško je još uvijek reći hoće li tripartitna (Agejenko - Šljuka - Čapko) uprava Kvarnera ikad realizirati nikad potpisani ugovor o suradnji s Viškovom, koje već ima kvalitetnu i zdravo formiranu bazu i hoće li uopće klub imati trajno rješenje za ikakvo pomicanje mlađih uzrasta s donje mrtve točke, ali onda ostaje nejasnim konkretan položaj trenera Damira Rajkovića koji je svojedobno doveden kao trener-projekt.
Na ruku početku pozitivnog razvoja ide i to da je proteklog tjedna konačno utanačeno to da je ŽKK Kvarner nositelj kvalitete ženske košarke u županiji i da bi kao takav trebao preuzeti brigu o razvoju mladog kadra. To naravno uključuje sve, od animacije u osnovnim školama, promocije košarke, aktivnog traženja budućih košarkaških naraštaja i sličnoga. Zna se da na današnji dan Kvarner nema potpisan ugovor ni sa jednom osnovnom školom iz koje bi trebalo crpiti talente...
O Rajkoviću kao o treneru-projektu zapravo se može govoriti, ali ne na prirodan način. On je u ljetnom prijelaznom roku ostao bez većine igračica. Rajković je morao slagati novu križaljku iz ljeta u ljeto nakon što bi igračice, dovedene sa strane, napuštale klub zbog neispunjenih financijskih uvjeta iz ugovora. Rezultati idu u prilog Rajkoviću, što znači da je projekt kojem uprava Kvarnera pridaje sav interes (seniorski pogon) itekako uspio. Samo što se gomila lista igračica koje čekaju ugovorom zajamčene novce.
Rajkovića se danas bez problema može podvesti pod pojam generalnog menadžera neke NBA-franšize. Sam je u razgovoru za SportCom rekao da igračice stižu u Rijeku zbog njegovog imena i prezimena što poprima punu istinu kada se samo pogleda na listu klupskih vjerovnika. Ulazi trener Kvarnera nerijetko i u realizaciju sponzorskih ugovora i slično.
Formiranje bilo kakvog omladinskog pogona ŽKK Kvarner značilo bi gotovo korjenitu promjenu u odnosima unutar kluba. Rajković bi bio više orijentiran na klupu, odnosno na motrenje budućeg kadra koji bi se sustavno razvijao u radu s barem jednim trenerom kalibra spominjanog Franje Šiljega. Drugi razlog mijenjanja odnosa u klubu je financijske prirode.
Kvarner je u 2015. godini od Grada Rijeke na ime njenog sufinanciranja javnih potreba u sportu dobio iznos od 228.967 kuna. To je ukupan iznos koji se pred riječkim gradskim vijećnicima ne raščlanjuje u detalje pa se u javnost ne odašilju podaci o tome koliko klub uistinu troši na financiranje omladinskog pogona.
Isto tako, ne može se razaznati da li se u klub slijeva određen višak novca na ime omladinskog pogona. Ono što je poznato je da je Kvarner u obrascu adresiranom na Riječki sportski savez za 2015. godinu prijavio jednu kadetsku ekipu.
Upitno je dakle, bi li Kvarner u slučaju formiranja kakvog cjelovitog omladinskog pogona dobivao više sredstava iz gradske blagajne. Novac podijeljen na više strana aktualno bi stanje u klubu potencijalno mogao uzurpirati i time ga maknuti iz komforne zone u kojoj se nalazi. Prevedeno, jedan bi kolač jelo više gladnih usta.
Ali, vele u Kvarneru da je košarka prioritet. Da je intencija podignuti kvalitetu toga sporta u ženskoj populaciji, kažu da se želja prometnuti u istinskog nositelja kvalitete u regiji. Ugovor s Viškovom treba samo potpisati, postoji već učinjena simulacija rada s nekoliko mlađih kategorija pa je dojam da je treba samo početi realizirati.
Rijeka već dugo nije dala veliku košarkašicu, a cilj bi trebao biti da Barbara Perić jednog dana preda kapetansku vrpcu nekoj novoj riječkoj predvodnici riječke košarke. Zasad takve nema na vidiku.
