Košarkaši Kvarnera 2010 u srijedu otvaraju finalnu seriju za prvaka Prve lige.
Riječani na Kozali dočekuju Vrijednosnice Osijek, jedinu momčad koju ove sezone u prvoligaškom natjecanju nisu uspjeli pobijediti.
Osim titule, pobjedniku ovih dvaju ogleda u seriji na dvije pobjede pripada i glavna nagrada, ulazak u Premijer ligu košarkaša, poraženi će pak utjehu tražiti u dodatnim kvalifikacijama, u kojima već čekaju košarkaši DepoLink Škrljeva.
- Ostvarili smo taj cilj, a cilj nam je bio završiti na prvom mjestu nakon regularnog dijela sezone. Na kraju smo to i napravili, mala mrlja u svemu tome su nam ta dva poraza od Vrijednosnica Osijek, ali nadam se da smo iz tih poraza puno naučili i da ćemo te poraze shvatiti kao jednu veliku motivaciju. Vjerujem da smo svi maksimalno koncentrirani na to što i kako protiv Osječana. Uvijek kažem da uopće nije upitno jesmo li mi kvalitetniji od njih, jesmo i tu nema nikakve dvojbe. No, nismo to pokazali u one dvije ligaške utakmice i sada to moramo pokazati. Sada dolaze prave utakmice u kojima možemo pokazati tko smo i od čega smo, započet će Marijan Čakarun, jedan od najvažnijih košarkaša u Kvarnerovoj rotaciji, bez pravog Marijana Čakaruna, onakvog kakav je bio velikim dijelom ove sezone, Riječani teško da se mogu nadati promociji u elitni razred.
A promocija u Premijer ligu nekako se nameće kao imperativ nakon ovakve sezone i nakon svega što je u klubu napravljeno po pitanju stabilizacije.
- Sustav natjecanja je takav kakav je, da je sustav kao u nogometu i da prvoplasirana momčad ide direktno u viši rang to bi bilo drugačije, ali sustav natjecanja je takav da praktički i nema razlike s koje pozicije ulaziš u ovo doigravanje. Dobro, prva pozicija ti daje prednost domaćeg terena, ali ti unatoč svemu moraš dobiti te utakmice. Nije da niti mi, niti Osijek, imamo nevjerojatnu atmosferu u svojim dvoranama, ali ja čvrsto vjerujem da će se to u srijedu na Kozali promijeniti i da će se stvoriti prava atmosfera. Druga je stvar kada igraš pred punim tribinama i kada te navijači nose. Igrao sam pred punim tribinama, nekad i na Kozali kada nam je Armada dolazila na utakmice, naprosto trebamo poticaj s tribina, trebamo gledatelje da nam budu šesti igrač, momčad mora osjetiti taj momentum s publikom, pa da ih onda atmosfera ponese, ispravno rezonira Čakarun potpuno svjestan da se prednost domaćeg terena najviše ogleda upravo u atmosferi na tribinama.
- Rijeka i Kvarner zaslužuju pravu atmosferu na košarkaškim utakmicama. Naročito sada kada stvari ovako funkcioniraju u klubu i oko kluba. To treba ispratiti na pravi način. Klub bez navijača malo vrijedi, moraš imati navijače, dodaje Čakarun.
Protiv Osijeka će najvažnije biti, a to se momčadi Kvarnera već jednom protiv Osječana dogodilo, kao i u nekim drugim utakmicama ove sezone, zadržati koncentraciju tijekom svih 40 minuta:
- Moramo izbjeći te rupe u kojima vodimo po 15, 20 poena pa ne uspijevamo osigurati pobjedu na vrijeme i moramo strijepiti do kraja. U sportu je sreća vrlo važan aspekt, a mi imamo tu nesreću da protiv nas svi igraju kao ludi, pogađaju nevjerojatne šuteve, rekao bih da imaju rođendane. Dobro, malo smo i mi krivi, puštamo da nam to naprave, ali nevjerojatno je to da ti isti igrači u drugim utakmicama tako teške šuteve ne pogađaju. Rekao bih da su svi svjesni da igraju protiv najbolje momčadi u ligi pa onda daju svojih 150 posto mogućnosti. Neke šuteve koje su nam Osječani zabili u onoj utakmici na Kozali, nisu zabili narednih 15 utakmica. Svaka im čast, zabili su kada je trebalo. Ali sada ćemo ih vidjeti kada se borimo za nešto, kada je teret na leđima, kada se igra veliku nagradu. Sve se do sada baca u vodu.
Košarkaši Kvarnera 2010 svima su motiv više, a Riječanima neka motiv više bude Premijer liga i doći će to na svoje.
- To je istina. Ali i Osječani su nama motiv, dva puta su nas pobijedili, nisam mirno spavao nakon onog poraza na Kozali, iako smo tada imali puno nesreće nećemo tražiti alibije. Sada smo kompletni, imali smo nakon Gorice malo odmora, sve je spremno za radost loptanja pod obručima, zaključit će Marijan Čakarun.
