Tako blizu, a tako daleko.... S tom su se mišlju vjerojatno probudili košarkaši Kvarnera 2010 koji su na otvaranju Lige za prvaka "na konopcima" držali veliku Cibonu. Najtrofejnija hrvatska momčad na kraju se provukla, iako je opasno "plesala" na rubu senzacije. Riječani su krajem prvoga dijela imali čak 20 poena razlike (42:22), no iskusna zagrebačka momčad u nastavku je ipak spriječila veliko iznenađenje.
- Ovako je najgore. Bili smo tako blizu... Bolje da nismo ni stigli tako blizu. Imali smo veliku prednost u prvome dijelu. No, znali smo da će se Cibona vratiti. Samo treba usporediti naš i njihov proračun. Morali su se dignuti kad-tad. Mislim da su nas u prvome dijelu podcijenili. Pogotovo bi to rekao za njihove Amerikance. Ni Šarić nije bio na početku na nivou. No, u nastavku su pokazali svu svoju kvalitetu. Ipak je to za nivo viša kvaliteta ili čak dva od nas. Puno im je značio Kus, koji je im je donio potrebnu mirnoću na kraju, objašnjava perspektivni riječki branič Dino Stipčić, koji je imao posljednji pokušaj za riječku pobjedu.
Kvarneraši su ostali bez minute odmora, pa je taj pokušaj bio više iz očaja, s pola terena se zabija jednom u životu...
- Sekundu i pol prije kraja nismo mogli ništa. Da smo imali time-out, možda bi taj pokušaj bio kvalitetniji, ovako....
Riječkoj mladost ostaje zadovoljstvo da je fenomenalnom partijom definitivno vratila košarku u Rijeku. Ako ovako budu igrali u nastavku Lige za prvaka, Kozala bi mogla postati neosvojiva tvrđava, ne samo za A-1 ligaše.
- Ako budemo igrali na ovako visokom nivou, mislim da nam niti jedan A-1 ligaš ne može oteti bodove s Kozale. Što se tiče ABA ligaša, to je ipak kvaliteta više. No, Split i Zadar se muče, tako da se nikad nezna... Mi ćemo tražiti svoju šansu i pokušati iznenaditi svakoga. Idemo skupo prodat svoju kožu, nastavlja Stipčić.
Posebna priča bila je atmosfera na kozalskim tribinama. Nakon dugo vremena tražila se karta više za jedan sportski događaj u Rijeci i vrlo vjerojatno je oboren rekord posjećenosti u dvorani Dinko Lukarić.
- Atmosfera je bila nevjerojatna. Prije utakmice mi je mama, koja je bila košarkašica, pokazala sliku Kozale od prije 20 godina kada se nije moglo ući u dvoranu. Zaželjela je da i protiv Cibone bude tako. I bilo je. Nekoliko prijatelja nije moglo ući u dvoranu jer više nije bilo ulaznica, zaključuje Stipčić.
