Košarkaši Kvarnera neće ove sezone igrati niti jedno europsko natjecanje.
Unatoč svim željama ambiciozne uprave, unatoč činjenici da je posložen puno više od solidnog rostera, Riječani su kiksali onda kada to nisu smjeli.
U odlučujućoj utakmici na Liburnija kupu, ove godine izlučnom natjecanju za izlazak na europsku scenu, momčad trenera Ante Nazora poražena je od – Alkara.
- Ne bježim od odgovornosti, kratko i jasno reći će Nazor, koji je probleme detektirao odmah nakon završetka utakmice protiv Alkara ustvrdivši da taj poraz i nije bio „pitanje košarke, koliko pitanje sporta“.
- Tako i mislim. Nećemo se lagati. Mogu reći da je poraz od Alkara bio jedan od najbolnijih poraza u mojoj karijeri, a ona baš i nije mala. Evo, krenuo sam u 25. trenersku sezonu, a to je lijepi dio života. Da košarka nije sport, da spada u neku drugu kategoriju, možda bismo imali šanse. Ali budući da je košarka još uvijek sport, onda tu nema previše priče. Imao sam osjećaj da ne bismo pobijedili da se igralo još tri dana. I to me najviše boli, rekao je Nazor, pa ponudio nekoliko razloga:
- Nismo dovoljno spremni, pojedini igrači nisu dovoljno kvalitetno došli na pripreme, a u malo vremena ne možeš doseći zadovoljavajuću razinu forme. Ostale igrače treba dizati, a njih na neki način štititi. Tako je nemoguće uhvatiti ritam, a još teže jer je praktički u pitanju nova ekipa. U pripremnom periodu smo oscilirali od vrhunskih do očajnih izdanja, a sada smo dobili knock-out onda kada smo trebali ostati na nogama. Od svoje odgovornosti ne bježim, i to nije floskula, ponovio je još jednom Ante Nazor.
Najbolnije saznanje za Nazora u ovom trenutku mogla bi biti činjenica da ima roster sastavljen od kvalitetnih košarkaša, ali nema – momčad.
- I to se vidi. Mi smo sportaši, ali to vidi moj otac, koji je umirovljenik, ali i moj sin, koji je brucoš. I kada je u pitanju sport i kada je u pitanju momčadski duh. Ima tu sigurno i psihologije, neki su kleknuli pod teretom očekivanja. Kada šutiraš bacanja ispod 35 posto ili tricu ispod dvadeset posto, ima tu još nečega. Sve to veže jedno drugo. To je jedan veliki rašomon, a podbačaj je došao u najvažnijoj utakmici.
Pitanje koje se samo po sebi nameće jest – što dalje?
- Zatvorit se u dvoranu i raditi. U kojem smjeru će se ići vidjet ćemo narednih dana, još uvijek nisam imao sastanak s ljudima iz kluba. Razumljivo, ovo je veliko razočarenje i upravi, ali i sponzorima. Nastojao sam zadržati mirnoću da se to ne reflektira na momčad, na utakmici sam htio izletiti iz svoje kože, a s druge strane nikome ružnu riječ nisam rekao, zaključit će Nazor.