Rukometni klub Trsat iduće sezone neće se natjecati u seniorskom uzrastu, nepopularna odluka čelništva trsatskog kluba postaje simptomatična za hrvatski sport:
- Prošle sezone gro seniorske momčadi činili su kadeti, igrači 2000. godište, najstariji igrač bio je rođen 1996. godine. S time da smo na proljeće igrali s nekoliko igrača rođenih 2002. godine, to je nažalost tako kod nas. Trend je takav da dečki rano prestaju igrati rukomet, koji u Rijeci stvara socijalne slučajeve. Prestaju igrati čim počnu raditi, prošla su vremena entuzijazma i čekanja na rezultate, mladi su sve manje strpljivi. Još su veći problem postali rodtelji koji žele instant-uspjeh. Ako ne vide da će njihovo dijete odmah uspjeti, nisu spremni podmirivati troškove. Roditelji danas najviše financiraju sport jer klubovi nemaju novaca. Problemi su počeli u mlađim kategorijama, gdje djeca prestaju trenirati jer roditelji više ne mogu plaćati članarine. Od toga problema svi okreću glavu, roditelji svoju djecu više ne usmjeravaju u sport. Da ne govorim o troškovima natjecanja, završnicama državnih prvenstava... Sve to roditelji moraju plaćati i ne znam više koji smisao ima ovakav sport, kaže Siniša Orlović, koji je prošle sezone vidio seniorsku momčad u trećoj ligi.
Trsat vrlo uspješno radi s mladima?
- Imamo jaku dobru bazu, prvaci smo u svim mlađim kategorijama u županiji, na državnim prvenstvima uvijek smo blizu borbe za medalje. Orijentirali smo se na rad s mladima, bolje da ono malo novca koji doijemo trošimo na mlade nego na seniore. Ja sam se opet vratio namjmlađim uzrastima, seniore sam vodio tako da sam ispratio jednu generaciju igrača.
To znači da bi se seniorska momčad ponovo mogla natjecatti kada stasa iduća generacija igrača?
- Pretpostavka je da bismo mogli opet krenuti od najslabije lige kao što smo zadnji put krenuli. I što nam se dogodilo? Bio sam trener seniora zadnje dvije godine, 16 igrača je prestalo igrati ili je otišlo u druge klubove. Toliko igrača u dobi od 19 do 21 godine ne možemo nadomjestiti iz naše škole rukometa. A ne možemo seniorsku ligu igrati s dječacima od 16 godina, rukomet je kontaktni sport, može biti opasan ako nisi fizički spreman. Posebice za dječake koja bi crti ili na vanjskoj poziciji trebali igrati protiv igrača od 30 godina. Ne daj Bože ozljede koje opet rodtelji moraju riješavati, stalno se vrtimo u zatvorenom krugu. Ne znam kako je u drugim sportovima, ali ovo što se događa u rukometu ne vodi ničemu.
