U 7.kolu rukometaši Matulja doživjeli su težak poraz od momčadi Ivanića. U prvom poluvremenu susreta Matuljci su još kako tako držali korak sa protivnikom i kada su svi očekivali da bi se u nastavku mogao dogoditi preokret dogodila se blamaža.
Budući das u Matuljci postignuli u drugom dijelu samo 6 pogodaka, pritom u zadnjih 10 minuta niti jedan, blamaža je postala preblaga riječ. Momčad Ivanića i nije pokazala neku pretjeranu igru, ali za ovakve Matulje bilo je dovoljno odigrati u drugoj brzini. Treba naglasiti da su Matulji tokom susreta zbog ozljeda ostali bez Sladića, Mate i Antonia Jelušića, a njihove zamjene nisu bile na visini zadatka. Sigurno da je to odredilo tok susreta, ali momčad Matulja nije izgledala nikad lošije.Pamtimo težak poraz od Moslavine u prošloj sezoni od -18 razlike nakon kojeg su se dogodili određeni rezovi, te se samim tim postavlja pitanje da li je vrijeme da se i ove sezone dogodi nešto slično.
Već je svima dosadilo pitanje dvorane i samim time pitanje treninga, nervoza oko čekanja, inertnost pojedinih subjekata koji bi trebali dati točne odgovore kada će se ući u dvoranu, ali zbog toga momčad nije zaboravila igrati rukomet. Konačno, to se vidjelo u susretu protiv Kozale kada su Petar Jelušić, Briški i ostali izgledali odlično i pružili možda svoju najbolju partiju u zadnjih godinu dana. Možda čak i bolju nego lani, kada su pobjeđivali današnje premijerligaše, Umag i Đakovo. Odgovore na sva pitanja zna trener Goran Stašek.
- Što se tiče utakmice protiv Ivanića, tu nemamo što puno pričati. Ivanić je jako dobra momčad i nije im bilo teško doći do pobjede. Na ruku su im išle ozljede tokom susreta naših igrača, ali mislim da bismo i u punom sastavu loše prošli. Mi smo od početka krenuli loše i rekao bih da je to rezultat pristupa pojedinih igrača. Teško mi je pao poraz protiv Ivanića, posebno način na koji se dogodio.
Momčad se 6 sezona stalno uspinjala, igrala dobar rukomet, od kuda takav pad ove sezone?
- Odgovor leži u tih zadnjih 6 sezona. Preduvjet uspjeha je da su igrači motivirani i fokusirani na zadatke koji su postavljeni pred njih. Potrebno je da pojedinci zatome svoj ego, jer sve dobro u momčadskom sportu odvija se u sinergiji, karakterno i različitih igrača, ali koji imaju zajednički cilj. To je ekipni pristup, momčadski stav. Mi smo to imali i to nas je guralo naprijed, više to nemamo.
Konkretni razlozi ne leže samo u nervozi oko nove dvorane?
- Ovo je sedma sezona za ovu momčad i ništa se nije promjenilo što se tiče uvjeta. Dvorana će doći kad dođe, ali ne možemo ne trenirati. Naravno, nije lako kad se svaki mjesec iznova razočaraš, mi ulazimo u tu dvoranu od lipnja, ali ima tu više faktora. Sigurno da ima nešto i u promijeni momčadi, ostali smo bez dva organizatora igre, došla su tri nova igrača, nove osobnosti i kad pridodamo nekoliko mladih iz našeg omladinskog pogona, to je dosta novih lica u svlačionici. Treba to ujediniti van terena da bismo izgledali dobro na terenu. Nismo mi ni prošlih par sezona bili "Borg", ali jednog do dva individualca se lako uklopi. Sada nam je narastao broj pojedinaca, koji vuku na svoju stranu. Prošao sam dosta s ovim dečkima, rasli smo zajedno u proteklim sezonama, stvorili smo i imali klapu. Ponavljam, danas to nemamo. Još sam na početku priprema rekao da će ove sezone biti vrlo važno kako i koliko će naši igrači pristupati treninzima i koliko će moći usklađivati svoje poslovne i fakultetske obaveze. Trebali bismo više vremena provoditi zajedno, ali dečki su stariji imaju svoje obveze, te je potrebno dosta odricanja da stave rukomet i samu momčad na vrh svojih prioriteta. Trenutno je to velikom broju igrača na posljednjem mjestu. To su stvari koje ja ne mogu narediti, pa ne mogu sam stvoriti pozitivnu atmosferu. Svaki pojedinac bi se trebao zapitati da li je spreman dati sve od sebe, barem u pristupu treninzima i utakmicama. Ne igra se samo protiv Kozale, u lokalnom derbiju će svatko dati sve od sebe pred 800 zajedničkih prijatelja.
Jeste li razmišljali da je problem u vama kao treneru, što povlači vašu ostavku?
- Jesam i to više puta. Osjećam se prazno, razočarano, svakoj utakmici pristupam sa željom dokazivanja, a trenutna situacija mi to ne dozvoljava. Lijepa rukometna priča, iz zadnje lige do prve s istom okosnicom igrača. Puno odricanja, borbi s vjetrenjačama, od nedostatka dvorane do stvaranja imidža kluba, igrača, a i u krajnjem slučaju mene kao trenera. Žao mi je što ovu sezonu nismo nastavili u istom ritmu, jer bismo kompletirali i tu zadnju stepenicu, ulazak u Premijer ligu. E sada, nismo mi Barcelona da je lako u dva, tri dana nešto mijenjati. Nemamo puno prostora za manevar. Ali da, jedna od opcija je potražiti novog trenera.
U Matuljima praktično obnašate više funkcija, praktički biste vi morali potražiti novog trenera, što je specifična situacija?
- Ja mogu dati ostavku i odmah sam sebi tražiti zamjenu i vjerujte mi da bih bio najsretniji da je nađem. Ne želim se kukavički povući, već napraviti nešto za bolje ovog kluba. Tu mislim na seniorsku momčad, ali i na sve generacije koje imamo u klubu. Mogu se povući sa mjesta trenera seniora i preuzeti bilo koje godište unutar kluba. Teško je pronaći trenera za mlađe kategorije, onda vam je jasno da je teško naći i za prvu momčad. Treneri su u biti entuzijasti i nema ih puno.
Da li bi takav potez probudio igrače?
- Ne znam, ali poručujem da svaki pojedinac razmisli želi li igrati ovaj rang natjecanja i želi li dati sve od sebe kao što je davao u prošlim sezonama.
