IGOR MONTANARI

Nakon tri godine godine stanke proglašen najboljim igračem turnira

Srijeda, 18. rujna 2019. 12:21 Napisao/la  Tomislav Lončarić

Nije loše, ruka sluša, kaže rukometaš Senja

Igor Montanari
Igor Montanari

 

Poznato desno krilo Crikvenice, Umaga i Zameta nakon tri godine pauze prilično neočekivano vratio se rukometu, Igor Montanari počeo je igrati za Senj.

Ljubitelj životinja kojeg je život odveo u potpuno drugom smjeru (hotel za pse, pseći kafići), prekinuo je svoju igračku karijeru u najboljim godinama, kada je još uvijek mogao žariti i paliti rukometnim terenima Lijepe naše.

Kako to da ste odabrali Senj?

- Senj sam odabrao zbog više faktora. Prvi kontakt je uspostavio moj stari rukometni prijatelj Marin Rukavina, popularno zvani Joja, koji mi je prenio stanje u klubu i da se u klub vratio gospodin Zlatko Prpić Ropeta, koji je kasnije odradio pregovore sa mnom. Nas dvojica jako smo se brzo dogovorili na temelju uzajamnog poštovanja iz prošlosti dok sam bio u Crikvenici, a on u Senju predsjednik.

Obiteljski ste čovjek, imate dvije kćerke koje će imati priliku vidjeti tatu na djelu?

- Gledale su me prije tri godine, ali su onda bile jako male tako da će sada možda i navijati.

Koje su vaše ambicije?

- Pa ne znam, ambicija mi je prvo i osnovno da se dobro spremim, da smanjim šansu od lakog ozlijeđivanja i da opravdam povjerenje Rukometnog kluba Senj.

Da li je bilo još upita?

- Je, ali tek nakon što se počelo pričati da sam prešao u Senj. Do tada su se svi ponašali kao da nikad u životu nisam igrao. Tako da još jednom hvala Senju.

Da li je bilo upita matičnog kluba Crikvenice?

- Nije.

Nakon dva tjedna priprema kako sve skupa izgleda?

- Nije loše, ruka sluša, još malo da napunim pluća i bit će super. Osvojili 15. memorijalni turnir Robert Barbić Beli gdje smo u finalu pobjedili sa 5, 6 razlike Kaštelu koja je otvoreno najavila povratak u Premijer ligu, a ja sam im zabio 12 golova i bio proglašen za najboljeg igrača turnira. Zadovoljan sam.

Kako vam izgleda momčad Senja?

- Moram reći jako dobro. Vidi se dugogodišnji rad Josipa Štokića s tim dečkima. Imaju jako dobru radnu etiku, vole trenirati, skromni su i što je najvažnije krasi ih ona poznata senjska složnost i borbenost. Moram spomenuti najstarijeg aktivnog rukometaša na svijetu, Darka Jeličića, koji sa svojih 47 godina ima jednaki žar i volju za treningom kao i prije 30 godina. Svaka mu čast!

Koristimo kolačiće
Na našoj web stranici koristimo kolačiće. Neki od njih su neophodni za rad stranice, dok nam drugi pomažu poboljšati ovu stranicu i korisničko iskustvo (kolačići za praćenje). Možete sami odlučiti želite li dopustiti kolačiće ili ne. Imajte na umu da ako ih odbijete, možda nećete moći koristiti sve funkcije stranice.