Chiara Reljac i Gabrijela Frlan spektakularno dočekane u Podhumu, Grobnik slavi svoje mlade sportske zvijezde
Postoje neki trenuci u životu koji se nikada ne zaboravljaju, a dvjema djevojkama iz Podhuma takvih se dana nakupilo u ekspresnom roku.
Prvo su na U-15 Europskom prvenstvu u dizanju utega u Moldaviji ispisale povijest hrvatskog ženskog dizanja utega, a nakon toga im je po povratku iz Kišišnjeva u rodnom mjestu priređen doček kakvoga neki puno poznatiji sportaši nemaju prilike doživjeti tijekom svoje čitave karijere.
Možda je to prednost života u malim zajednicama, gdje ne dominiraju zavist i ljubomora, a ljudi znaju cijeniti tuđi uspjeh i dijeliti sreću, možda su se ljudi u većim sredinama toliko otuđili jedni od drugih da ih malo toga, izuzev naravno uspjeha hrvatske nogometne reprezentacije, može oduševiti i povezati, iako to sada i nije bitno.
Bitno je da su se u srijedu se na boćariji u Podhumu dvije djevojke na početku svog životnog i sportskog puta imale prilike osjećati kao istinske sportske zvijezde.
One su Chiara Reljac i Gabrijela Frlan, Chiara je prva hrvatska dizačica utega s medaljom s eurpskih prvenstava, ova iduće godine gimnazijalka dohvatila je u glavnom gradu Moldavije broncu zlatnoga sjaja, na natjecanju na kojemu je Gabrijela Frlan, učenica sedmog razreda Osnovne škole Jelenje-Dražice, bila uvjerljivo najmlađa natjecateljica i s nepunih 13 godina dospjela u europski TOP 10 u svojoj kategoriji (do 55 kilograma).
Chiara i Gabrijela djeca su Kluba dizača utega Rječina 75, kojega je prije ponešto godina pokrenuo i oživio njiihov trener i mentor Vilim Žagar, koji je uspjehe ovih djevojaka proživljavao kao da su to uspjesi njegove djece, no one i jesu njegova djeca, kao i sva ona djeca što su minulih godina, zahvaljujući Žagarovoj upornosti, entuzijazmu i ljubavi prema sportu, imala prigode upoznati svijet dizanja utega.
Grobničani su veseli i srčani ljudi, ali se ne srame pokazati emocije, pa se doček za kojega Chiara i Gabrijela i nisu znale pretvorio u pravi mali festival sreće.
- Bilo bi lipo da je saki misec jedan ovakov rezultat, pa da se malo proveselimo, primjetio je netko od okupljenih, iako će se Chiara i Gabrijela sigurno još neko vrijeme slaviti.
Na ponos svih njihovih nona, nonića, rođaka, susjeda, prijatelja koji su se zatekli na boćariji i pozdravili sportski rezultat kakav Podhum još nije imao prigode proslaviti, a oni koji nisu bili samo mogu žaliti što nisu svjedočili povijesnom trenutku.
A kako su sve to proživjele Chiara i Gabrijela?
Gabrijela je pustila suze radosnice, Chiara nije, zašto?
- Ja sam se već isplakala u Moldaviji, izbacila sam to iz sebe, ali i svi su plakali. Iskreno, nisam niti znala da sam prva žena s medaljom u dizanju utega, ali kada sam to čula bila sam presretna. Bilo je super, nisam očekivala treće mjesto, po prijavljenim rezultatima nisam bila u TOP 3, ali onda sam na natjecanju iznenadila samu sebe. Malo je nedostajalo da na kraju budem i srebrna, ali i ovako sam prezadovoljna. Ovaj rezultat će biti veliki poticaj za dalje, govorila je Chiara, koju je u Klub dizača utega Rječina 75 doveo otac Ervin, koji je također bio nekadašnji štićenik Vlima Žagara.
- Željela sam vidjeti kako to izgleda i čim sam došla sam zavoljela ovaj sport. Niti u jednom trenutku se nisam pokolebala i poželjela probati nešto drugo. I da, moram se zahvaliti ocu Ervinu i treneru Vilimu Žagaru, koji su čitavo vrijeme bili uz mene i koji me trpe, a želim se zahvaliti i izborniku Ensaru, koji je također tu bio za mene, rekla je Chiara Reljac.
Gabrijela Frlan je svoje medijske obaveze odradila kao da to radi svaki dan.
- Bila sam najmlađa natjecateljica i nisam očekivala da ću postići ovakav rezultat. Ostvarila sam i osoban rekord u trzaju. Bilo je super u Moldaviji, bilo je jako puno natjecatelja pa je bilo i društva, svi smo se međusobno podržavali, nismo se doživljavali kao konkurenciju pa smo se dobro zabavljali. Ne, nisam imala tremu iako mi je ovo bilo prvo natjecanje u životu, jedva sam dočekala da izađem na pozornicu i obavim što moram. Kakvi su planovi? Trener mi je super, svi su mi super, ako nastavim vjerovati u sebe, ako nastavim trenirati, što hoću, uvjerena sam da ću i ja jednog dana osvojiti medalju, rekla je Gabrijela Frlan.
I vjerojatno je u pravu, sigurno će biti još dočeka na boćariji u Podhumu.
