Odbojkašice Drenove neće po dobrom pamtiti 2020. godinu, koju su, s četiri utakmice manje od onoga što su trebale odraditi, završile na posljednjem mjestu Prve lige.
Teško se prisjetiti je li ikad Drenova imala ovako loš bodovni učinak na polusezoni, samo jednu pobjedu iz sedam utakmica.
- Slika na kraju sezone možda nije onakva kakvu bismo mi voljeli, ali trener Krešimir Jurić i ja, jer zajedno radimo, dolazimo na treninge i uživamo s djevojkama. Rezultat koji smo ostvarili nije mjerodavan, puno bismo bolje trebali biti plasirani, ali ako krenemo u nekakvom normalnom ritmu skočit ćemo par mjesta na ljestvici. Mala je razlika između posljednje četiri ekipe. Mi već 9. siječnja igramo zaostalu utakmicu u Sinju, još nas čeka utakmica prije početka drugog dijela koji kreće 31. siječnja. Morat ćemo sve odigrati, Veli Vrh, Karlovac, Mladost. Sve su to dobre, iskusne, starije ekipe, pokušat ćemo napraviti najviše što možemo. No, najvažnije je da se djevojke i dalje trude, dolaze na treninge i zadržimo li ovu razinu rada siguran sam da ćemo u drugom dijelu rezultatski biti puno bolji, kaže Ilija Matić, trener i predsjednik Drenove.
Ilija Matić uskoro će proslaviti lijepu obljetnicu, 30 godina neprekidnog rada u riječkoj odbojci.
Počeo je u Rijeci 1992. godine, od 1998. godine je u Drenovi, koju je zajedno s nekolicinom istomišljenika i osnovao.
U dosadašnjih 29 godina rada nikada nije imao ovakvu sezonu, lošu ne toliko zbog rezultata koliko zbog svih okolnosti.
- Uvijek je bio naglasak na radu s mladima i uvijek smo imali mladu ekipu. No, u ovakvim uvjetima mi omladinski pogon praktički ne možemo niti imati. Treniramo s onim djevojkama koje su na provoligaškoj licenci. Teško je i financijski izdržati, nema više članarina, nema redovitih donacija, ne možemo si ništa priuštiti, mučimo se. Ali u čitavoj priči bitno je da držimo glavu gore i idemo dalje.
Čitava ova situacija najviše je udarila na klubove poput Drenove, koji svoj rad baziraju na radu s mladima, koji i inače imaju problema u sastavljanju kakvog-takvog proračuna.
- Evo, 16. i 17. siječnja je državno juniorsko prvenstvo u Zadru, klubovi su se malo pobunili, jer nemaju svi mogućnost treniranja s mlađima, ali Savez i dalje ustraje da se prvenstvo odigra baš u tom terminu. Mi do 3. siječnja moramo prijaviti državno prvenstvo, imamo jako dobru generaciju, ravnopravno pariramo Rijeci, i moramo pribaviti novac da bismo na jedno takvo prvenstvo putovali. Trebamo skupiti jedno petnaestak tisuća kuna, ne budemo li mi kao klub to mogli uskočit će roditelji, kao što to i inače čine. Pronađemo nekako načina da se izvučemo iz tih neugodnih situacija, meni kao predsjedniku i treneru zaista bi bilo žao da ne odemo na jedno takvo prvenstvo.
Ilija Matić ne dvoji niti jednog trenutka u to hoće li Drenova opstati kao klub.
- Nikad ne sumnjam u to. Imamo 88 registriranih igračica, inače imamo oko 120 članova u klubu. Naravno, zbog ove situacije ne treniraju sve cure, ali treneri su im napravili program. U klubu smo ja i Krešimir Jurić sa seniorkama, juniorkama i kadetkinjama, Željko Bradarić radi s mlađim kadetkinjama i najmlađim kadetkinjama, a Goran Brozić vodi mini odbojku. Kada se pojavi ovakav problem, onda im oni daju programe da rade individualno.
Iija Matić veliki je odbojkaški zaljubljenik, po struci je doktor dentalne medicine, a u isto vrijeme je i odbojkaški trener.
- U Rijeci sam 23. prosinca 1994. završio Stomatološki fakultet, a 11. rujna 2017. godine sam diplomirao na Kineziološkom fakultetu u Splitu, završio sam pet godina i postao stručni specijalist kineziologije i trener odbojke. Uložio sam velik trud, kada sam diplomirao na Stomatološkom fakultetu branio sam rad Sportske ozljede u stomatologiji, a na Kineziološkom fakultetu u Splitu mi je diplomski rad bio Ozljede u odbojci. Inače, počeo sam studirati u Sarajevu 1988. godine, gdje me zatekao rat 1992. godine. Teško sam se iz svega toga u Sarajevu izvukao, nakon toga sam tri mjeseca bio u ratu u Bosanskoj posavini, ali da nije bilo rata ja bih bio najmlađi stomatolog u bivšoj državi. Kada sam došao u Rijeku, imao sam uvjete da nastavim petu godinu, ali nisam mogao dobiti diplomu u Rijeci nego sam se morao vratiti u Sarajevo po diplomu. Drugi uvjet je bio da budem dvije godine na riječkom sveučilištu pa sam onda ponavljao četvrtu godinu. Kineziologiju u Splitu sam upisao 2012. godine. Nije mi bio problem, polagao sam ispite online.
Ilija Matić nije slučajno u Rijeci odabrao odbojku, Ilija je iz Odžaka, s odbojkom je počeo u Modriči, klubu kojega je legendarni Pero Božić doveo do titule prvaka Jugoslavije i kojemu je 1967. godine jedan od osnivača bio Ilijin otac Marko.
- Ljubav prema odbojci naslijedio sam od oca, ali i brat je također igrao odbojku. Kada je Modriča osvojila naslov prvaka, moj otac je već otišao u Odžak, ali su tada igrali Pero Božić i Andrija Lujić, oni su također moji prvi rođaci. Dakle, jako smo bili vezani uz odbojku. Ali i to je bio takav odbojkaški kraj, odbojka se igrala stalno, u svakom je selu bilo ne znam koliko odbojkaških mreža. Čitav dan smo radili na polju, a navečer na odbojku. To je bio život za odbojku, tada se rodila ta ljubav za čitav život. Kada sam otišao u Sarajevo studirati, trenirao sam u Bosni, koja je godinu prije toga bila prvak Jugoslavije i za koju je te godine igrao Igor Lovrinov. No, ja se zbog fakultetskih obaveza nisam odbojci mogao posvetiti, pa sam odlučio završiti dva trenerska tečaja i tada sam dobio licencu.
Da nema Ilije Matića, ne bi bilo niti Drenove, pa iako je jako puno truda i vremena uložio da ovaj klub stasa i opstane, kaže da nikad zbog toga nije požalio.
- Ne, definitivno nikad nisam požalio. Puno je igračica prošlo kroz klub, trenera, puno roditelja, puno kvalitetnih ljudi, puno igračica koje bi završile karijeru su se znale uključiti u trenerski rad. I sada imamo odličan trenerski kadar, Krešimir Jurić, Željko Bradarić, Goran Brozić, odlično se slažemo i oni odlično rade, s puno ljubavi. I nešto smo ipak napravili. Sport me ispunio, u ovih 29 godina dao sam puno, ali stati još uvijek ne mislim. Mislim da je Drenova jedna lijepa priča. U Prvu ligu ušli smo 2000. godine, tada su Sanja Popović i Ivana Miloš igrale kod nas, i od tada smo neprekidno u Prvoj ligi. Posebno me veseli što danas kod Gorana Brozića treniraju kćerke Tanje Lončar i Sanje Šupice, dviju igračica koje su te godine ušle s Drenovom u Prvu ligu, zaključit će Ilija Matić.
