Siniša Mihić novi je trener nogometaša Crikvenice!
Mihić se vratio u hrvatski nogomet nakon bezmalo deset godina, od 2009. godine radio je u Sudanu, Libiji, Saudijskoj Arabiji i Kuvajtu:
- Otkud u Crikvenici? Svaki trener i igrač su na tržištu, u određenom trenutku prihvatiš ono što ti odgovara. S obzirom na situaciju s COVID-om i s obzirom da na Bliskom istoku nisam dobio ponude koje mi odgovaraju, u ovom trenutku posao u Crikvenici mi odgovara. Posebice zbog toga što Crikvenica želi plasman u viši rang! Ovo mi je prilika da se vratim u domaći nogomet, ljudi te zaborave kada te dugo nema. S obzirom da sam relativno mlad trener (44 godine, op. a.), otvoren sam za sve opcije ako se pruži prilika za afirmaciju u Hrvatskoj. Sve će ovisiti o tome koliko budem uspješan, kaže Mihić koji priznaje da ne zna previše o regionalnom nogometu:
- Iskreno, nisam previše pratio niže lige, ali neće mi biti problEm. Poznajem dosta igrača koje sam trenirao do sam radio u Rijeci, brzo ću se snaći, smatra Mihić.
Kakvi su prvi dojmovi u Crikvenici?
- Dojmovi su izuzetno pozitivni! Prije svega zahvalio bih se predsjedniku Marku Prpiću na povjerenju kao i treneru Nehajevu Svastu koji je napravio dobar posao, svima nam je obveza da tako nastavimo. Upoznao sam dosta detalja, neke informacije dobio sam od mojih bivših igrača, sve ide u pozitivnom smjeru. Jedan od razloga zbog kojega sam prihvatio ponudu bili su razgovori s bivšim igračima.
Crikvenica je nametnula visoke ciljeve?
- Znam što me čeka! Opterećenje je uvijek isto, bez obizira jesi li prvi ili zadnji na ljestvici. Ne razmišljam o tome! Dok radim, fokusiran sam na svaki sljedeći trening i utakmicu, na drugo ne trošim energiju. Ne zamaram se stvarima na koje ne mogu utjecati, najviše na igrače mogu utjecati svojim radom i pristupom.
Dugo ste bili u inozemstvu, koliko ste zadovoljni stečenim iskustvom?
- Mogu reći da sam očekivao više! Da bi se ostvario uspjeh u inozemstvu, govorim o zemljama u kojima sam radio, ako nisi u vodećim kubovima, praktično je nemoguće nešto više ostvariti. Tamo je utjecaj trenera manji nego u Hrvatskoj, s te strane nisam zadovoljan! S ostalim aspektima širim od samog nogometa, govorim o životnom iskustvu, jako sam zadovoljan. Samački život i susreti s drugim ljudima i kulturama, potpuno su me pripremili za nove životne ispite. Tamo su najbolji dani dok ne počne utakmica, teško je raditi kada na treningu velikog nogometa radiš s futsal-ekipom. U Al-Fahaheelu sam imao Cona i Bijelića, pa je to malo ublažilo nezadovoljstvo. Osim nula na računa, sve drugo je bilo manje zadovoljavajuće. Svatko od nas ima razloge zbog kojih nešto radi.
Debitirate u seniorskom nogometu u Hrvatskoj, zadnji posao odradili ste kao trener U-19 momčadi Rijeke?
- Nisam imao priliku razvijati se u Hrvatskoj, opredijelio sam se za inozemstvo. Nisam čak ni razmišljao o Hrvatskoj, ali su okolnosti takve kakve jesu.
