Dario Dabac postao je trener nogometaša Nehaja nakon što je Nehajev Svast podnio ostavku.
Dabac se nedavno vratio iz Kine, gdje je stekao prva trenerska iskustva u seniorskom nogometu.
U rodnom Senju počeo je igračku karijeru tijekom koje je dosegnu prvoligašku razinu (Zagreb, Rijeka...), sada počinje trenersku karijeru
- Nehaj je za nas Senjane uvijek Nehaj! Ja se nisam ustezao igrati za Nehaj, kada mi nije išlo tako dobro u karijeri. Vratio bih se u Nehaj i onda krenuo svojim putem, Nehaj mi je bio dom u koji sam se uvijek mogao vratiti. Ja sam dužan Nehaju! Vratio sam se iz Kine zbog fakulteta, nešto što nisam mogao preskočiti. Nakon šest i pol godina studiranja uskoro bih trebao dobiti PRO licencu. To mi je postala bolna točka, u Kini se Španjolci hvale da lako dobivaju trenerske licence, jer dolaze iz države koja ima europske i svjetske prvake, Barcelonu i Real Madrid. Nama je teško opstati, to što smo bili drugi na svijetu za godinu, dvije nitko neće u svijetu pamtiti. U nezavidnoj smo situaciji, taj papir nam treba da bismo radili vani. Istina je da smo na akademiji naučili puno toga dobrog, možda se i previše trude, nije isto učiti s 20 ili 40 godina, govori Dabac.
Trenutačna situacija u Nehaju nije baš pogodna za afirmaciju?
- Gledam to na drugačiji način, jedino mogu dobiti po obrazu! Već je prva utakmica u Crikvenici bila ispit, u sedmoj minuti gubii smo 0:2! Uvijek sam bio pozitivan i radnik, sigurno da je u Zagrebu lakše uspjeti nego u Senju. Već je u Rijeci postalo teško uspjeti u nogometu, donedavno nije bilo drugoligaša nakon što se Pomorac ugasio. Tri godine radio sam u Školi nogometa Rijeka na čemu sam zahvalan, znam koliko je teško djeci stasati u takvim uvjetima. U moje vrijeme bilo je pet drugih liga, pa je bio lakše. Ipak smo imali jednu stepenicu do prve lige! Vraćam se na Nehaj! Nehaj je uvijek imao domaći kadar koji je uz dva, tri igrača sa strane mogao biti u vrhu regionalnog nogometa. Iduće godine slavimo stogodišnjicu kluba. Konačno smo dobili zaštitu oko igrališta, uskoro dobivamo reflektore, događa se nešto pozitivno. Nehajev Svast mi je prijatelj, odrasli smo zajedno. Mogu ga jedino razumijeti da se zasitio, drugo neću komentirati. Prihvatio sam ovaj poso, znam da je teško, ali shvaćam to kao dio svog trenerskog odrastanja. Imamo dobru generaciju juniora koju treba istrpjeti, ja ću je sigurno istrpjeti do siječnja kao što se dogovorili, možda do kraja sezone. Postoji mogućnost da se na zimu pojačamo s dvojicom, trojicom igrača da bismo mogli ostati u ligi.
Sudbinu svakoga trenera na kraju odrede rezultati?
- U Nehaju je rezultat bitan onoliko koliko moramo ostati u ligi. Naš je cilj do kraja sezone borba za ostanak i izgurati mlade igrače. Nisu oni prošli riječku nego senjsku školu nogometa. Treba izdržati, a ja ne volim gubiti ni kada se kod kuće igram s djecom. Ovo je veliki ispit za mene. Vraćam se na početak: Nehaj me trebao! Kad god sam ja trebao Nehaj, Nehaj me je primio! Tu za mene završava svaka priča.
