Antonio Mazzarolli odigrao je u Medulinu prvu utakmicu za Vinodol u koji je zimus stigao iz Kraljevice, gdje dugo nije igrao zbog ozljede:
- Normalno sam prošao pripreme, ali ozljeda je još uvijek ostavila traga. Doći će sve na svoje, nisam još sto posto spreman, ali bit će to OK, kaže 28-godišnji polivalentni igrač koji je u Crikvenici prošle sezone pretežito igrao lijevog braniča ili stopera:
- Sada sam u Medulinu igrao desno krilo, šaram po momčadi... Igrao sam desnog veznog tijekom priprema, svašta igram, govori Mazzarolli.
Vinodol je zimus dosta promijenio roster, u Medulinu je najvažnije bilo pobijediti:
- Znali smo da će biti čvrsta i napeta utakmica, da su oni domaće nastrojena momčad. Uvjete igre diktirao je teren, mi gajimo pas-igru, a teren je bio loš i tvrd, na pojedinim dijelovima nema ni trave. Imali smo još tri, četiri prilike za gol, realizacija je malo štekala. Penal je dosuđen nakon što je naš kapetan dignuo ruku u "živom zidu", nisu bili u prilici za gol, sveli smo ih na svega dva, tri udarca. Imamo malo manji roster, imamo dosta mlađih igrača koji nemaju dovoljno utakmica u nogama, ali mislim da će to biti sve bolje kako prvenstvo bude odmicalo, moramo se još uigrati, smatra Mazzarolli.
U subotu na Bahalin stiže Uljanik nakon pobjede protiv Krka, igra se derbi kola za poredak u vrhu:
- Idemo utakmicu po utakmicu, pa ćemo vidjeti gdje ćemo završiti. Znamo da je Uljanik čvrsta momčad, koja ima jako dobre pojedince. Jokić ima tri žuta kartona što je dobro za nas, mislim da se oni neće doći braniti nego nadigravati. Nama je to veća šansa za pobjedu, više nam odgovara igrati protiv momčadi koje se vole nadigravati nego protiv momčadi koje se samo brane u duplom bloku, onda je to teško probiti, govori Mazzarolli.
Antonio Mazzaroli još uvijek je aktualni prvak lige u dresu Crikvenice, u Vinodolu igra s nekoliko suigrača (Baričević, Barac, Bogdanić, Rupčić) iz šampionske momčadi Crikvenice za koju je igrao praktično cijelu karijeru prije nego što je ljetos zadnji otišao iz kluba zajedno s Ivanom Butorcem, koji je prestao igrati:
- Crikvenica je bila i uvijek će biti moj klub, teško je bilo donijeti odluku da odlazim. Puno se toga događalo, na kraju sam se maknuo najviše zbog psihološkog zasićenja. Dugo se nije znalo tko pije, tko plaća, tko će preuzeti klub, hoćemo li se uopće okupiti... Nakon što smo dvije sezone zaredom bili prvaci, teško je bilo proživljavati prije sezone onakvu neizvjesnost, nismo znali hoćemo li skupiti momčad za prvenstvo. Butorac i ja svaki dan nalazili smo se na nekim sastancima na kojima se ništa nije znalo, cijelo ljeto smo visili na telefonu i bodrili jedan drugoga. Nismo htjeli otići do zadnjega trenutka da ne ispadne da smo i mi pobjegli kao većina igrača i ljudi u i oko kluba. Drago mi je da su se sada maknuli s mrtve točke, dosta je mladih i domaćih igrača u Crikvenici, što je dobro, jer ne možeš sastaviti momčad samo od stranaca, zaključuje Mazzarolli.
