Sandro Klić se vratio u Rječinu, nekad istaknuti prvotimac Rijeke postao je trenerom kluba u kojemu je napravio prve nogometne korake, a nakon što je serija nezadovoljavajućih rezultata momčad Rječine gurnula na začelje Prve županijske lige.
- Duže vrijeme već traje to nagovaranje da se na neki način uključim i nisam bio baš sklon prihvatiti, nekako sam se pomirio s mojim mirom i s boćanjem, ali sada su me ipak uspjeli nagovoriti. Na početku sezone se krenulo kako je trebalo, nakon toga su malo narasla i očekivanja, a sada više nitko od nas ne zna gdje je zapelo. No, poznajem momčad, momčad je sasvim solidna, a gdje je zapelo to tek moramo otkriti, započinje Sandro Klić.
Čovjek koji je u dvjema sezonama bio prvi topnik tada momčadi s Kantride naglašava da je trenerom Rječine postao samo – privremeno.
- Pristao sam pomoći ako mogu i koliko mogu, dogovorili smo se da ostanem do kraja polusezone, a onda ćemo vidjeti što i kako dalje. Održali smo sastanak u klubu, rekao sam da se mogu promijeniti i trener i čitava uprava, ali ako igrači ne prate, ništa od toga neće biti. Mislim da su igrači najvažniji. Uvijek sam govorio da sam tu ako zatreba, ali nisam baš mislio da ću trebati uskočiti za trenera. Najviše mi je žao što ne mogu igrati, jer me prepona boli. Da mogu igrati, mislim da bih više pomogao nego na bilo kojoj drugoj funkciji u klubu. No, tako je kako je, četrdeset smo godina prošli, moramo se okrenuti nekim drugim stvarima, dodaje Sandro.
Nogometnog znanja ima, ljubavi prema klubu u kojem je započeo karijeru mu ne nedostaje, volje za uhvatiti se u koštac s problemima također ima, svi preduvjeti za dobar početak u nedjelju protiv Lošinja su ispunjeni.
- Vrijeme nam baš ne ide na ruku, kiša neprestano pada, do utakmice protiv Lošinja imat ćemo tri treninga na umjetoj travi. Nadam se da će dečki shvaiti da su najbitniji, ako budu pravi, vjerujem da ćemo polučiti i pravi rezultat. Sada kada sam odlučio pomoći, maksimalno ću se posvetiti, nadam se da će takav pristup imati i dečki. Kada završi polusezona, sjest ćemo i vidjeti što i kako dalje. Osobno bih volio da Rječina nađe neko dugoročno trenersko rješenje, pa da se konačno nešto pokrene na bolje, jer ovaj klub to zaista i zaslužuje. A možda i ostanem do kraja, vidjet ćemo kakva će biti situacija, dodaje Sandro.
O tome hoće li ostati do kraja vodstvo Nogometnog kluba Rječina će morati razgovarati i s upravom Boćarskog kluba Podhum, u Podhumu također imaju velika očekivanja od Sandra, njihov je standardni prvotimac.
- Boćanje je moja ljubav postalo onoga trenutka kada sam prestao igrati nogomet. Četiri godine sam bio u Zagonu, ali sada sam se i po pitanju boća vratio kući. Ovu sezonu počeo sam igrati za Podhum, pokušat ćemo i tu nešto napraviti. No, moram priznati da su se stare vatre razbuktale odmah nakon što sam odradio jedan trening s dečkima i trenutačno baš uživam. Ovih mjesec dana ću dati sve od sebe i maksimalno se posvetiti nogometu, ali imam i vremena jer je u boćarskoj sezoni pauza. A kako ćemo dalje, to ćemo tek vidjeti, zaključit će Sandro Klić.
