Vremenske nepogode odgodile su nastavak prvenstva prve županijske nogometne lige u kojoj nas očekuje velika neizvjesnost. U kategoriju najozbiljnijih pretedenata za sam vrh spada i Cres. Vrlo dobar posao za otočane radi struka na čelu s trenerom Živkom Cunjakom i sportskim direktorom Tončijem Zubovićom.
- Ne bih izdvajao sebe kao zaslužnog za bilo što, jer svi zajedno dišemo kao jedan. Sve je nekako logički posloženo , stoga vjerujem da smo izabrali najbolju logistiku i implementaciju koja će nam pomoći u ostvarivanju naših ciljeva, a to je prelazak u viši rang natjecanja, ističe Zubović.
U veljači 2014 dobili ste novu upravu, očito je da vlada simbioza uprave i struke kluba?
- Od dolaska nove uprave klub je u konstatnoj progresiji. Uprava na čelu s predsjednikom Kristijanom Jurjakom radi odličan posao te smo svi zajedno stvorili vrhunske uvjete kao preduvjet za visoke ambicije kluba. Nadogradili smo tribinu, obnovljene su svlačionice i kompletna infrastruktura. Grad u svakom slučaju prati ambicije kluba, međutim gradski novac nije dovoljan za pokriti sve naše troškove pa tu pomažu i lokalni obrtnici i privrednici. Moram napomenuti da su izdaci nogometa na otoku nešto veći nego što su to oni gradskih klubova. Ali u ovakvom okruženju prosperitet kluba je zajamčen.
Što je s omladinskom školom, koliko djece danas brojite i ima li tu nekih novosti?
- Itekako! Prije dvije godine gotovo da nismo imali omladinski pogon, danas u Cresu imamo 6 generacija nogometaša, od morčića do seniora. Presedan je da nikada u povijesti nismo imali mlađe pionire, sve do ove sezone. Želim naglasiti posebnu brigu o našoj djeci, naime nakon svakog treninga organizirano im je pranje prljavog rublja tako da se zaposleni roditelji o tome ne moraju brinuti. Pohvalio bih trenere u našem omladinskom pogonu Zlatana Havića i Božidara Vuduka, a posebne pohvale imam za trenera Živka Cunjaka koji obnaša dvostruku trenersku funkciju. Osim što je trener seniora, radi i s kadetima i za sada drži prvo mjesto na ljestvici! Rekao bih da na Cresu vlada nogometna renesansa.
Kako stojite s igračkim kadrom, doveli ste naočigled prava pojačanja za nastavak sezone?
- Radimo sve što je u našoj moći da ostvarimo naš zajednički cilj i mislim da za sada sve ide po planu. Na jesen su nas malo ometale ozljede, međutim sada u prvenstvo ulazimo potpuno spremni. Imali smo nekih odlazaka, a došlo nam je čak 6 novih igrača: Francetić, Mance, Inić i Cianci iz Lošinja, Avgustinović iz Krka i Bandalo, koji ima veliko trećeligaško iskustvo. Nakon ozljede nam se vraća Buza Vidas, koji nam je strašno nedostajao u prvom djelu sezone. Vjerujte mi, sve su to igrači koji mogu igrati i treću ligu! Smatram da smo još pedeset posto jači u odnosu na jesenski dio prvenstva. Tu opet dolazimo do problema otočkog nogometa, jer svi ti igrači ne mogu svakodnevno putovati na treninge u Cres, tako da smo im organizirali zajedničke treninge na Toretti. Petkom svi zajedno treniramo u Cresu tako da spremni dočekamo utakmice.
- Kako gledate na konkurenciju, i drugi su se pojačali?
- Jako je težak put pred nama, Kraljevica, Vihor i Draga odlične su ekipe, a mi naše rivale izrazito poštujemo, dat ćemo sve od sebe da ostvarimo zacrtane ciljeve. Stvorili smo sve preduvjete da bi dogodine igrali u višem rangu, međutim pitat će se nešto i konkurenciju.
Prve seniorske minute ove sezone odigrao je i sin Antonio, kakav je osjećaj igrati u istoj momčadi sa sinom?
- Odličan! Antonio u svakom slučaju napreduje, možda mu još nedostaju malo fizikalije, ali borac je i voli učiti. Nogometom mi se zapravo bavi cijela obitelj, jer i mlađi sin Karlo igra u pionirima. Za njih je još uvijek najbitnije da se razvijaju kao ljudi, a mislim da sport u svakom slučaju u tome pomaže.
Polako ulazite u 43. godinu, razmišljate li objesiti kopačke o klin?
- Da vam budem iskren, uopće ne razmišljam. Iza mene su dvije operacije, vratio sam se i treniram skoro svaki dan. Ponekad mi samo treninzi nisu dovoljni pa se odlučim na neki dvoranski turnir u malom nogometu, jednostavno se volim natjecati. Igrat ću do kada me zdravlje bude služilo, kada više ne budem mogao prepustiti ću svoje mjesto mladima.
