Još jedan igrač s prvoligaškim iskustvom skrasio se u Međužupanijskoj ligi NS Rijeka, točnije u hreljinskom Naprijedu. Uoči dvoboja protiv Lokomotive sa Željkom Tomićem smo razgovarali o njegovoj karijeri, dolasku u Naprijed, ambcijama i nogometnim problemima.
- Igram nogomet od svog ranog djetinstva i stvarno sam proživio puno ljepih trenutaka u svojoj karijeri, ali i susreo se negativnom stranom nogometa. Treba se sa svime znati nositi, ističe Tomić.
Promijenili ste niz klubova, igrali i u inozemstvu, iskustvo se ne može kupiti?
- S karijerom sam zadovoljan iako sam mogao i bolje da sam bio malo pametniji, ali još ne mislim završiti karijeru tako da imam još vremena za popraviti neke stvari. Najbolji nogmet igrao sam u Albaniji, točnije u Skenderbeu, te sam tu proživio najveća dostignuća svoje karijere. Osvojio sam 3 trofeja, od toga 2 puta prvenstvo i 1 superkup, a igrali smo i kvalifikacije za Ligu prvaka i Europsku ligu. Na kraju nam je uvijek malo nedostajalo da završimo u skupinama nekog takvog prestižnog natjecanja. Igrao sam još u Vinodolu, Orijentu, Pomorcu, Rijeci, slovenskom Primorju iz Ajovščine, Krku i Vinogradaru. Eto me sada i u Naprijedu. Najveću zaslugu za moju dosadašnju karijeru rekao bih da ima trener Boris Tičić, koji me je vodio u Orijentu i kasnije povukao u Pomorac. Tu sam osijetio kako je igrati na jednoj višoj razini.
Spomenuli ste anomalije u nogometu kroz koje ste prolazili, na što ste točno mislili?
- Ma ne odnosi se to direktno niti na jedan klub, niti na nogomet u hrvatskoj općenito. Odnosi se na razne stručnjaka u i oko nogometa, koji su me uvjeravali da sam prestar s 28 godina. Stručnjaci o kojima pričam sami će se prepoznati. Sjećam se prvoligaških dana iz Pomorca. Igrali smo utakmicu s tada jakim Varteksom za kojeg su igrali Prahić, Mumlek, Brezovec... Pobijedili smo ih 2:0, zabio sam gol i upisao asitenciju te bio proglašen igračem utakmice. Presedan je da nikada nije bilo interesa ni za mene, ni za bilo kojeg drugog igrača Pomorca nakon te utakmice. Naprosto mislim da je u Hrvatskoj jako teško napredovati. Možete se truditi koliko hoćete, igrati odlično, ali treba se previše toga posložiti da bi uspjeli.
Ipak ste dobili poziv iz Rijeke?
- Da jednu stvar rasčistimo, mene Rijeka nikada nije zvala. Jedini koji je vjerovao u mene bio je Dido Milenković i on je napravio sve da bi uopće odobrili moju probu u Rijeci. Dakle, govorim o probi, ne o potpisu ugovora. Tu sam odreagirao jako dobro i onda su mi ponudili ugovor. Iako moram napomenuti da je bilo velikih pritisaka sa svih strana protiv moga dovođenja. Ni natpisi u novinama mi nisu išli u prilog, uglavnom se pisalo da se dovode igrači sumnjive kvalitete. To je isto dokaz koliko naši ljudi žele uspjeh domaćih igrača. Moram priznati da se nije bilo lako nositi sa svim tim pritiscima. Ali moram reći da sam dobro krenuo u sezonu, odigrao kvalitetno nekoliko utakmica, a onda mi se dogodila ozljeda. Izostao sam neko vrijeme s treniga, Ištuka je zamijenio Skočić i tu je završila moja epizoda u Rijeci.
Zadnjih godinu dana proveli ste u Vinogradaru, pa ste sada došli u Naprijed?
- Nisam imao predodžbu kvalitete naših nižih liga, jer sam sve samo pratio preko novina, ali vidim da je kvaliteta svake godine sve više u opadanju. Mislim da je najveći problem rad sa mladima, jer ima trenera koji nikad nisu igrali nogomet. To je meni neshvatljivo, kao da ja idem trenirati djecu koja se bave košarkom. Mene je u Vinogradar doveo trener Petravić kojeg sam izuzetno cijenio. Igrao sam tamo standardno, ali nakon njegovog odlaska nisam se više vidio u Vinogradaru. Počelo se i lošije trenirati. U Mladini imaju jedan problem, na svakoj polusezoni izmjene kompletnu ekipu. To mi se nikad nije svidjelo. Mislim da uprava Vinogradara cilja na Drugu ligu, stoga se i dovode sva ta pojačanja. Eto, sada su doveli i Gorana Ljubojevića, većina hrvatskih prvoligaša nema takvog napadača. Ne znam kakva će biti situacija s licencama u Trećoj HNL Zapad, ali mislim da se nadaju kako vodeći Novigrad možda neće dobiti licencu.
Ne mislite da je dolazak u Naprijed korak nazad u karijeri?
- O Naprijedu sve najbolje. Dečki su odlični i super su me prihvatli, trener Mikac je mlad, ambiciozan i voli raditi. Zadnja utakmica sa Lošinjom bila je jedna od najgorih utakmica u kojima sam igrao u svojoj karijeri. Ni mi, a ni oni nismo baš ništa pokazali, golovi su pali sasvim slučajno iz individualnih pogrešaka. Sada igramo sa Lokomotivom za koju čujem da igra lijepo i napadački. Ali mi igramo doma i nakon kiksa na Lošinju moramo se iskupiti. Iskreno, ne vidim se u hrvatskom nogometu, želio bih ponovno u inozemstvo. Ovdje se jednostavno ne može napredovati i da mogu vratiti vrijeme deset godina unatrag, odmah bih otišao u inozemstvo. Nadam se da nisam prekasno shvatio neke stvari.
