Jasmin Perković: Mogu reći da sam jako zadovoljan i ponosan na svoju karijeru

Nedjelja, 08. svibnja 2022. 12:25 Napisao/la  KS

Kada pogledam sada sve te sezone iza sebe,  uvijek je prisutna bila ljubav prema pobjedama, dokazivanjima, nadigravanjima, kaže Perković

Jasmin Perković: Mogu reći da sam jako zadovoljan i ponosan na svoju karijeru

Subotnja prvoligaška utakmica Kvarnera 2010 i Amfore ostat će upamćena kao utakmica tijekom koje je svoje posljednje službene minute odigrao Jasmin Perković.

Nakon 23 godine provedene na parketima diljem Europe  Jasmin je odlučio karijeru okončati u klubu u kojem je i započeo s profesionalnim igranjem, emotivan oproštaj na trenutak je slomio i ovog beskompromisnog borca.

- Već duže vrijeme sam odgađao, neću, neću, neću, ali sada je ipak došao trenutak da kažem zbogom igranju.

Ali ne i zbogom košarci?

- Nadam se da ne.

U godinama ste kada je vrijeme objaviti prekid igračke karijere, ali sigurno nije bilo lako donijeti tu odluku?

- Nije bilo lako, ali vrijeme je. I radi mene i radi mog zdravlja. Smatram da i ovi mlađi dečki mogu pokazati što znaju i koliko mogu, iako uvijek je dobro kada mladi igrač uz sebe ima nekoga starijega da ga uputi, da mu pokaže. U svemu mogu reći da sam jako zadovoljan i ponosan na svoju karijeru, ne žalim ni za čim, drago mi je da sam profesionalnu karijeru počeo u Kvarneru i da sam je u Kvarneru i završio. To me silno veseli.

Ono što mnogi ne znaju ili su već zaboravili jest da je Jasmin Perković u sport ušao preko odbojke?

- Bio sam u odbojci nekoliko godina, paralelno sam igrao i nogomet i košarku, a onda sam se opredijelio za košarku. Sa 16 godina sam trebao potpisati ugovor na osam godina za Kantridu koja je bila moj prvi klub, ali to nisam htio i klub me suspendirao. Dakle, nisam odigrao niti minute juniorskog staža. Da baš ne sjedim kući krenuo sam na atletiku, počeo trenirati više zbog sebe. Imam ja i brončanu medalju iz bacanja kugle s međunarodnog mitinga na Kantridi.

Mogli ste biti olimpijski pobjednik u bacanju kugle?

- Kada sam krenuo u atletiku svi su mi govorili: Pa gdje ćeš ti, pogledaj ih kakvi su ti bacači. Odbojka? Odbojka me nakon osnovne škole više nikada nije privlačila. Ali tražila me i zagrebačka Mladost u ono vrijeme, a Mladost je tada bila u europskom odbojkaškom vrhu, bili su u TOP 3 momčadi u Europi. No, ja sam ipak ovime zadovoljan, smatram da nisam pogriješio. Najgore je biti general nakon bitke

Nije bilo lako opstati sve te godine na jednoj tako visokoj razini?

- Nikad nisam bio medijski eksponiran, nikad nisam bio od nekih velikih riječi, ja sam više igrač od djela. Dugo sam igrao vani, nikad nisam imao problema s ozljedama, ali to samo mogu zahvaliti radu. Radio sam uvijek naporno, uvijek sam bio posvećen radu, nikad si nisam dopustio opuštanje. Kada pogledam sada iza sebe sve te sezone, uvijek je prisutna bila ljubav prema pobjedama, dokazivanjima, nadigravanjima sa suigračima i igračima iz suparničkih momčadi. Uvijek je to izazivalo vatru u meni, vjerojatno je ta želja za igranjem i radom zbog toga bila tako izražena. Mnogi moji suigrači su odavno prestali igrati zbog ozljeda ili nekih drugih stvari, ali ja sam potrajao. Mnogi ljudi smatraju da je život profesionalnog sportaša jednostavan, da je sve bajno i idealno, ali puno je tu odricanja, rada, znoja, truda, žrtvovanja. No, isplatilo se, pamte se samo lijepi trenuci.

Ako se pamte samo lijepi trenuci, što će Jasmin Perković najviše pamtiti iz svoje karijere?

- Najponosniji sam na rezultate koje sam ostvarivao, na titule, to je normalno. Ali silno sam ponosan i na to cjelokupno iskustvo, na ljude koji su me okruživali sve te godine, na pozitivu, želju za radom. Mene je to dovodilo do veselja i zadovoljstva kroz život.

Može li se izdvojiti neki klub kao sredina koja je posebno utjecala na vas?

- Kada me prijatelji pitaju gdje mi je bilo najbolje uvijek mi je teško izdvojiti neki klub, meni je svugdje bilo jako lijepo. Na temelju rezultata mogao bih izdvojiti Njemačku, tamo sam osvojio prvenstvo, igrao Euroligu, ali svaka sredina mi je bila pozitivna. Ne mogu izdvojiti baš jednu sredinu i reći tu sam bio najsretniji. Ptica selica? Ne, ne mogu reći da sam bio ptica selica, u svakoj sredini sam ostavio pozitivan trag na trenere i na upravu kluba, ali kao igrač težiš ka boljemu, kvalitetnijem, težiš novim izazovima. Malo igrača može izabrati klub u kojem će igrati i u njemu igra čitavo vrijeme.

Žalite li što nikad niste dobili prigodu zaigrati za seniorsku reprezentaciju?

- S U-21 reprezentacijom pod vodstvom Nevena Spahije osvojio sam srebro u Japanu na Svjetskom prvenstvu. U to vrijeme bilo je teško ući u reprezentaciju, puno je bilo kvalitetnih igrača da bi se izborilo mjesto među 12. Nisam imao tu visinu, visok jesam, ali uvijek mi je nedostajao koji centimetar. Ali nema veze, nisam zbog toga manje zadovoljan svojom karijerom.

Ono što niste ostvarili kao igrač, možda sada ostvarite kao trener?

- To mi je želja, imam veliku volju, ali ćemo vidjeti. Volio bih ostati u košarci, volio bih svoje znanje i iskustvo prenijeti na mlade. Promijenio sam dosta trenera i kvalitetnih trenera u raznim sredinama i u raznim ligama, nije isto igrati u grčkoj, njemačkoj ili talijanskoj ligi, sve je to drugačije. Drugačiji tip igre, suci, kontakti… Iskustva imam, želje imam, a sada će se vidjeti kako će se razvijati stvari.

Prvi trenerski korak već je napravljen u Kvarneru 2010 ove sezone?

- Mogu reći da mi se to jako dopada, dečki su jako dobro reagirali. Kada osjetim da ti mladi dečki slušaju i poslušaju što im se kaže, pa to naprave na utakmici jer shvate da je to za njih bila korisna informacija, onda se jednostavno moraš osjećati sretno i zadovoljno. Odmah dobiješ elan za raditi, odmah se probudi volja i želja još jača nego što jest.

Hrvatska košarka u vrijeme kada je Jasmin Perković počinjao karijeru i u vrijeme kada ju završava?

- Kada sam počinjao sve je bilo nekako čvršće, organiziranije, kvalitetnije, teže je bilo izboriti se za minutažu na terenu. Hrvatska košarka danas, ne samo košarka, hrvatski sport danas je pomalo splasnuo. Sve to počinje od kadetskih ili predkadetskih dana, ti dečki i cure moraju biti svjesni da ih sport može ispuniti u životu, da mogu imati lijep i kvalitetan život. Svi znamo koliko sport utječe na našu djecu, ako su zadvoljna djeca bit će zadovoljni i roditelji, a sve to se nekako u posljednje vrijeme razvodnilo. Sportu kronično nedostaje novaca, novac se ulaže u sve osim u sport, zaključit će Jasmin Perković.

Koristimo kolačiće
Na našoj web stranici koristimo kolačiće. Neki od njih su neophodni za rad stranice, dok nam drugi pomažu poboljšati ovu stranicu i korisničko iskustvo (kolačići za praćenje). Možete sami odlučiti želite li dopustiti kolačiće ili ne. Imajte na umu da ako ih odbijete, možda nećete moći koristiti sve funkcije stranice.