Košarkaše Crikvenice iduće sezone na prvoligaškim terenima vodit će Teddy Delač.
Daleko od toga da je Teddy Delač novo trenersko ime, prošle sezone vodio je košarkašice FSV-a u premijerligi pa u stožeru muške slovenske U-19 reprezentacije otišao do završnice svjetske smotre, a sada se polako okreće obavezama u svom novom klubu.
- Novi izazov, a slična situacija jer treba momčad izgraditi iz početka. Crikvenica je klub s tradicijom u ovom našem kraju, imam ponešto iskustva pa ćemo pokušati složiti jednu stabilnu priču, započet će Teddy Delač.
Delač u Crikvenici praktički kreće od nule, ponešto nositelja kvalitete iz prošle sezone je otišlo.
- Ostala je nekolicina domaćih igrača, ali trebat će im nadodati nekakvu kvalitetu i postaviti nekakve temelje rada. Moji prethodnici su napravili dobar posao, izboren je ostanak u ligi relativno bezbolno i dovoljno rano, no plesalo se na nekom rubu. Osobno bih volio da to ove sezone bude malo bolje i stabilnije, meni bi to donijelo mir za raditi, a igračima priliku za kvalitetniji napredak, dodat će Delač.
Pred novim trenerom nema imperativa rezultata, osim onog jednog, vjerojatno i najvažnijeg – ostanka u ligi.
- Ostanak je definitivno imperativ. Osobno uvijek imam najviše ambicije, ali dosta će toga ovisiti o tome kakvu ćemo momčad složiti. Kada su domaći igrači u pitanju svjesni smo da čekamo red iza Kvarnera i iza Škrljeva, tu moramo biti strpljivi. Nadam se da će oni koji nisu dobili prigodu u ova dva kluba ili su razočarani njima, biti spremni priključit se u ovu priču i dokazat sebi i drugima da mogu igrati na ovom nivou.
Delač u novu sezonu ulazi u dobrom raspoloženju, prije nekoliko dana kao pomoćni trener slovenske U-19 reprezentacije osvojio je broncu na Svjetskom prvenstvu u Švicarskoj.
- Raspoloženje je dobro, to je istina. No, imam ponešto utakmica u nogama i znam da je ovo lijep rezultat i motiv za daljnji rad, ali ništa ne znači u novom izazovu. Niti ja mogu igrati, niti će ta medalja bilo što promijeniti na terenu. Jedino što mogu je to iskustvo i znanje stečeno u radu s reprezentacijom, koja je prepuna talentiranih igrača i ima sjajnog mladog trenera Danijela Radosavljevića, pokušati prenijeti na Crikvenicu. No, to će opet biti novi izazov. Veselim se tome, ali sam svjestan da ova medalja, osim osobne satisfakcije, ne znači puno, u sportu je svaki dan novo dokazivanje, tako se od početka postavljam, nastavit će Delač.
Slovenija osvaja medalje u mlađim uzrastima, Hrvatske nema ni na mapi, što sugerira da se kod nas negdje jako griješi, odnosno da u Sloveniji nešto puno bolje rade od nas.
- Mislim da je ključ prije svega u strukturi, posloženosti i kontinuitetu struke. Danijel Radosavljević je već sedam, osam godina u programu reprezentacije, počeo je kao asistent, prije tri godine je uzeo U-18 reprezentaciju, ispratili su ga do kraja. Drugi izbornici nemaju nikakav pritisak, u njih se vjeruje, Savez stoji iza njih, a ta stabilnost se prenosi i na igrače. Ne osvajaju medalje u kontinuitetu, ali ih osvajaju. Igrači se odazivaju pozivima, znaju tko ih čeka u reprezentacijama, a to je razlika u odnosu na Hrvatsku. Je li to tajna uspjeha, to ne mogu reći. Meni se sviđa što taj kontinuitet struke postoji, a to trenerima donosi mir i priliku da guraju neke svoje filozofije. Postoji i ta slovenska škola košarke, od U-14 uzrasta nadalje provlači se jedna te ista strategija i uvijek joj se teži. I iz te male baze se izvlači maksimum. I u Sloveniji i kod nas će biti sve teže, uključila su se američka sveučilišta s novim programima, pitanje je koliko će to utjecati na reprezentacije, ali na klupsku košarku sigurno hoće. To će biti veliki udar.