Ovdje, zapravo, nije riječ o Zdravku Mamiću i(li) Vlatku Markoviću. Nego o vječnoj simbiozi politike i nogometa, zbog koje se danas svi uglavnom snebivaju. Posebno Marković i Mamić. Ako im se pritom nasloži i podrška UEFA-e koja, nota bene, zazire od politike u nogometu skoro kao zadrti nevjernik od sakralnih objekata, onda je ekstaza potpuna. A ministar Željko Jovanović označen kao rušitelj "nogometnog poretka" i svega što isti predstavlja. Činjenica je kako se ministar (pre)često ponaša poput "bagera u muzeju umjetnina", ali Markovićeve eskapade su tragikomične…
Marković je alergičan na Jovanovića. Marković je, zapravo, alergičan na sve što mu ne ide u korist. Providnim pamfletima o "najuspješnijem brandu u Hrvata" bičuje sve neistomišljenike. Nastupom primjerenom isključivo totalitarnim društvima Marković prokazuje vlastitu nedemokratičnost, iako se, gle čuda, u nju zaklinje. Nismo sigurni da rečenica "otići ću kada ja to budem htio" spada u obavezno štivo etičnosti i demokracije. Politika? Politike se, nemojte sumnjati, Marković grozi i ne želi je ni blizu "djevičanski čistog nogometa". Pitanje je samo kada se predsjedniku politika u sportu počela toliko gaditi.
Faktografski dokumenti otkrivaju kako je Vlatko Marković postao predsjednikom HNS-a 1998., naslijedivši na toj poziciji Branka Mikšu. No, Marković u tom društvu traje malo duže, jer je sada već davne 1994. izabran za dopredsjednika HNS-a i predsjednika Tehničke komisije. Dakle, govorimo o vremenima kada se predsjedniku države iz autobusa reprezentacije Hrvatske javljala "prva postava" prije, a "strijelci i asistenti" nakon utakmice. Markoviću tada, zamislite čuda, politika nije smetala.
Nije mu smetala ni kada je 1999. izvalio monumentalnu povijesnu bljuvotinu kako je "Croatia zaslužila naslov jer je najkatoličkiji klub". Rijeka, koja je te sezone trebala postati prvak, tada je angažirala uglavnom igrače budističkih svjetonazora, pa je, eto, ostala pred vratima raja. Zasluženo. A kako bi drugačije, kada to kaže Marković, posljednji čuvar bastion poštenja i korektnosti. Markovića je, ako je slučajno zaboravio, politika "pogurala" kada je trebalo. Sada će ga, očigledno, izgurati. Tako to ide…
