Opće prihvatljiva teza glasi da trener u potpunosti odgovara za rezultate kada obavi prvu selekciju igrača koje profilira kroz prve zajedničke pripreme. Ivo Ištuk ulazi u prvu polusezonu na klupi Rijeke tijekom koje snosi potpunu odgovornost za rezultate. Zimus je naslijedio momčad od Alena Horvata, pa i nije mogao potpuno biti odgovoran za selekciju i rezultate. Sada su iza Ištuka prve pripreme i prijelazni rok tijekom kojega je Rijeka dobila najveće pojačanje u Gabrielu Volpiju, budućem vlasniku kluba. Što se svlačionice tiče, došao je mladi slovenski reprezentativac Uroš Palibrk kojemu je najveća preporuka svojedobna pozivnica iz Milana. Iskusni napadač Ilija Sivonjić oporavio se nakon operacije ligamenata, ali nije spreman igrati cijelu utakmicu protiv Lokomotive. Protiv Lokomotive neće igrati ni ozlijeđeni Antonini Čulina.
Ištuk zapravo nije imao izbora kada je preuzeo odgovornost što Armando Mance, Uroš Palibrk i Mato Miloš predvode napad Rijeke u utakmici protiv Lokomotive! Statistika nije njihov saveznik: Palibrk je debitant, Mance je sakupio 6, a Miloš 4 nastupa za bijele! Ili još preciznije, prema minutaži Miloš je odigrao 4, Mance je odigrao 2 utakmice i postigao 1 pogodak za Rijeku! Kada se minutaži dodaju godišta rođenja (Mance i Palibrk rođeni su '92., Miloš '93.) ispada da napad Rijeke protiv Lokomotive predvode golobradi mladići bez iskustva!
U hrvatskim (ne)prilikama mladi igrači lako dobivaju šansu i još lakše nestaju u čestim kadrovskim promjenama. Dok se čekaju prvi kadrovski potezi budućeg vlasnika i kuloarski najavljuju pojačanja iz Juventusa, polako stasaju mladići (Čulina, Mance, Miloš, Datković, Močinić, Polić, Živulić, Mršić...) kojima treba strpljivo okruženje. Najgore što se može dogoditi jest da netko izgubi strpljenje prije nego što saznamo koliko zaista vrijede.
