Rijeka je doživjela drugi poraz u utakmicama protiv izravnih (Split, Lokomotiva) konkurenata za drugo mjesto. Obama je porazima zajedničko da su se dogodili u utakmicama tijekom kojih se Rijeka pokušavala nadigravati. Preciznije, dogodili su se u utakmici i pol budući da je u prvom dijelu utakmice u Splitu riječka momčad gledala utakmicu iz nešto prozračnije verzije klasičnog bunkera.
Načelno postoje dva pristupa utakmicama. Jedan je izrazito natjecateljski u kojemu se koriste sva raspoloživa sredstva da bi se ostvario pozitivan rezultat. Takav nogomet većim dijelom prvenstva upražnjavao je bivši trener Elvis Scoria nakon što u prvih šest kola nikoga ozbiljnog nije mogao pobijediti.
Glavno obilježje takvog pristupa je da se igra svodi na defenzivnu šablonu koju lako usvajaju i prosječni igrači. Koliko god ponekad bilo razborito izbjegavati nadigravanje protiv jačih protivnika, kada takav pristup postane sam sebi svrha u pravilu se događa ono što se dogodilo Scoriji u nastavku prvenstva. Kulminacija nezadovoljstva u svlačionici i na tribinama!
Drugi je pristup podređen stvaranju igre i balansira između pozitivnih i negativnih rezultata. Ni jedan trener nema privilegiju igru graditi na porazima, ali granica tolerancije prema treneru mora biti viša ako su slabiji rezultati u funkciji slaganja momčadi. Povremeni padovi u igri događaju se svakoj momčadi koja raste.
Matjaž Kek od prvog je dana odlučio stvarati igru. Četiri pobjede protiv četiri objektivno slabije momčadi pokazale su da igrači polako usvajaju pravila nadigravanja koja počivaju na individualnoj kvaliteti. A onda su došle na red dvije utakmice protiv momčadi koje imaju bolje izbalansiranu individualnu kvalitetu i Rijeka je doživjela dva uvjerljiva poraza.
Kek se nakon poraza od Lokomotive nije libio reći da Rijeka nema tako kvalitetnog veznog igrača, koji u igri "jedan na jedan" može stvarati višak u oba smjera. Izbjegao je Kek reći mnogo toga što treba kazati o selekciji igrača. Između ostalog da Rijeka u dvjema utakmicama ni u defenzivi nije imala igrača koji na širokom (među)prostoru može kontrolirati nadprosječno kvalitetne napadače Splita i Lokomotive. Nije slučajno u dvije utakmice primila pet nedopustivo laganih pogodaka!
I što sada? Rijeka je još uvijek u mogućnosti osvojiti drugo mjesto uoči utakmica protiv Hajduka i Dinama kojima Kek može pristupiti na dva načina. Može odustati od igre kao prethodnik, odmah početi uigravati sustav s trojicom stopera i četvoricom agresivnih veznih igrača, iskrcati u kazneni prostor Hajduka ili Dinama cijelu momčad, prepustiti se sudbini u obrani i nadahnuću Leona Benka u napadu.
Može Kek ustrajati na nadigravanju i riskirati četiri uzastopna poraza pod uvjetom da nešto pozitivno promjeni u načinu igre. Da bi promijenio način igre protiv Hajduka i Dinama, morao bi promijeniti igrače koji se ne mogu nadigravati protiv Splita i Lokomotive. Nakon dvaju poraza Kek očigledno smatra da nema potreban izbor igrača ako je javno počeo govoriti o dvojbenoj selekciji. Traži li trener Rijeke alibi za neuspjehe u (ne)kvaliteti igrača koje nije selekcionirao?
Mogao je Kek utakmice protiv Splita i Lokomotive igrati kao što je igrao prvo poluvrijeme na Parku mladeži. Rijeka sigurno ne bi izgubila obje utakmice da je trener znao sakriti slabosti igrača. Cijelo prvenstvo slabosti igrača skrivale su se u (polu)zatvorenim varijantama igre od koje se gledateljima na Kantridi okretao želudac. Protiv Splita i Lokomotive nije bilo skrivanja i sada je barem jasno da je Rijeka izgubila od boljih momčadi.
