Daniel Levy sportskoj javnosti poznat je kao predsjednik Tottenhama u kojemu igraju Luka Modrić, Niko Kranjčar i Vedran Ćorluka. Kaže Zdravko Mamić da je Levy tip biznismena s kojim je u pet minuta u hotelu Westin dogovorio transfer Luke Modrića vrijedan 22 mil. eura. Da se nisu dogovorili u prvih pet minuta, nikada se ne bi dogovorili, smatra Mamić!
Manje je poznato da je Levy školovan na prestižnom Cambridgeu i da je suvlasnik firme ENIC International Ltd., koja je svojedobno bila (su)vlasnik pet nogometnih klubova: Glasgow Rangersa, Vicenze, grčkog AEK-a, praške Slavije i Tottenhama. Kada je očigledan sukob interesa postao prijetnja regularnosti europskim natjecanjima, UEFA je zabranila suvlasništvo u klubovima koji se mogu naći u ždrijebu istog natjecanja. ENIC je ostao vlasnik jedino Tottenhama kojemu je Levy predsjednik od 2001. godine.
Miškovićeve ambicije
Kada se u Rijeci pojavila fondacija Gabrielea Volpija, riječki sport dobio je drugačiju dimenziju. Social Sport Foundation financira riječki vaterpolo (Primorje, muški i ženski) i nogomet (Rijeka, Pomorac), a pomoći će i rukometu (MRK Zamet). Koji bi društveno osviješteni talijanski biznismen odbio pomoći rukometnom klubu iza kojega stoji jedan hrvatski ministar na početku mandata! Vaterpolo i nogomet su "core business" Volpijeve fondacije, koja u Italiji financira najbolji vaterpolski klub na svijetu Pro Recco i nogometnog drugoligaša Speziju. Oba kluba su praktično obiteljska, vode ih tata Gabriele (Pro Reccco) i sin Matteo (Spezia). Hrvatske klubove vode Volpijevi poslovni partneri i prijatelji, Riječani Predrag Sloboda (Primorje) i Damir Mišković (Rijeka).
Na pokušaje da Volpi postane (su)vlasnik nekoliko prosječnih europskih klubova Bologne, Verone, Mallorce… UEFA ne gleda blagonaklono. Nogomet nije akademski sport poput vaterpola u kojemu nitko ne dovodi u sumnju ishod rezultata utakmice između Pro Recca i Primorja u finalu Final Foura. U nogometu je nezamislivo da u finalu nogometne Lige prvaka igraju dva kluba koji se financiraju iz istog (su)vlasničkog portfelja. Spezia i Rijeka sigurno ne bi smjeli igrati u istom europskom natjecanju kao što igraju Pro Recco i Primorje. Između ostalog zato što se vaterpolo i nogomet ne mogu uspoređivati po prihodima. U vaterpolu ionako postoje samo rashodi. Predrag Sloboda je u Primorju zatekao dug od oko 2 mil. kuna i nešto veći godišnji proračun na papiru. Primorje danas godišnje troši oko milijun eura, nema dugova i slovi kao jedan od boljih europskih klubova.
Damir Mišković je u Rijeci zatekao dug od oko 15 mil. kuna i otprilike isti godišnji proračun na papiru. Rijeka više nema dugova, odnedavno troši oko 2,5 mil. eura i već ozbiljno konkurira Hajduku za osvajanje prestižnog drugog mjesta u hrvatskom nogometu. S proračunom od oko 20 mil. eura Dinamo je nedostižan Speziji, a kamo li Rijeci. Da bi Rijeka postala konkurentna Dinamu ili europskim klubovima treće jakosne skupine, proračun se mora barem utrostručiti. Ne na papiru kao Hajdukov proračun od 10 mil. eura kojemu su jamci porezni obveznici Grada Splita.
Damir Mišković na početku predsjedničkog mandata iskazuje autoritativan poslovni stav, koji ne ostavlja nikakve sumnje da odlučuje o svemu. Čak i o tome da će momčadi trebati talijanski kondicijski trener iako o morfologiji igrača ne zna previše. Mišković odgovorno upravlja novcem iz fondacije i ambiciozno najavljuje trogodišnji nogometni projekt pod radnim nazivom: Rijeka u borbi za titulu prvaka.
Limitirana namjena
Ako je cilj titula prvaka, zašto Volpijeva fondacija u Rijeku nije uložila više od 1,8 mil. eura godišnje? Toliko novca ni Primorju ne jamči titulu vaterpolskog prvaka budući da Jug troši oko 1,5 mil. eura godišnje. Volpijeva ulaganja očigledno imaju limitiranu namjenu i disperzivni karakter, samo na riječkom području Volpi (su)financira djelovanje pet klubova. Za sada! Budući da fondacija ima više socijalni nego investicijski karakter, ispada da je Rijeka socijalni slučaj kojemu Volpi pomaže koliko može. Da bi postala prvak Rijeka će trebati više od socijalne pomoći.
Daniel Levy vješto upravlja klubom, ali u desetak godina Tottenham nije uspio dovesti u priliku da se bori za titulu engleskog prvaka. Nastup u Ligi prvaka za sada je najveći doseg suvlasnika ENIC-a. Malo je poznato da je ENIC jedna od dvjestotinjak tvrtki Tavistock Groupe u vlasništvu Josepha Lewisa, koji prema Forbesovoj listi spada među deset najbogatijih Britanaca. Lewis se bavi trgovinom, zajedno s Georgeom Sorosom bestidno se obogatio na burzi, živi na Bahamima, od sportova jedino voli golf.
Čemu basnoslovno bogatom Lewisu služi istodobno suvlasništvo u pet prosječnih europskih klubova ili Tottenham na sjajnom četvrtom mjestu Premiershipa s čak 20 bodova zaostatka za prvakom iz Manchestera? Ničemu posebno! Jednostavno, svaka neoporezovana novčanica ima strogo definirano porijeklo i namjenu.
