Talijanski biznismen Gabriele Volpi potpisao je ugovor u suradnji s HNK-om Rijeka čime je počela nova era u povijesti riječkog nogometa. Kada HNK Rijeka postane trgovačko društvo, Volpi će postati većinski vlasnik kojemu se dotadašnja ulaganja pretvaraju u dionice. Ugovor s klubom Volpi je potpisao pod pokroviteljstvom gradonačelnika Vojka Obersnela budući da će Grad Rijeka dobiti vlasnički paket od 30% dionica temeljem klupskih dugova prema državi. Kada postane vlasnik, Volpi će moći upravljati klubom, ali ga neće moći (pre)prodati bez suglasnosti Grada Rijeke.
Nedugo nakon osamostaljenja, državotvorni zamah svega što nosi pridjev hrvatski iskoristio je predsjednik Josip Lokmer u mandatu kojega je Rijeka igrala ('94) finale Kupa s momčadi koja je dala trojicu (Mladenović, E. Brajković, Pavličić) reprezentativaca na EP-u 1996. godine. Zamah je kratko trajao, klub je sredinom devedesetih prvi put osjetio krizu upravljanja i financiranja. U odsutnom trenutku pojavila su se dvojica moćnika, koji su idućih petnaestak godina klubom upravljali izravno ili posredstvom predsjednika koje su imenovali. Društveni habitusi Hrvoja Šarinića i Roberta Ježića umnogome se razlikuju, obojici je zajedničko da su nogomet prepoznali kao sredstvo za ostvarivanje nekih drugih ciljeva.
Politički gubernatori
Hrvoje Šarinić pojavio se kao spasitelj kluba 1996. godine, predstojnik Ureda pokojnog predsjednika Franje Tuđmana u klub je doveo podobnu ekipu tehnomenadžera među kojima je ambiciozni Robert Ježić dobio mjesto prvog pobočnika. U društveno-političkom smislu Šarinić je najmoćniji predsjednik u novijoj klupskoj povijesti, nominalno drugi čovjek u državi bez poteškoća je napunio klupsku blagajnu do vrha. U prvoj godini Šarinićeva mandata budžet je narastao na 7 mil. njemačkih maraka, što je ekvivalent današnjih 7 mil. eura. Razdoblje kada se na sjednice Izvršnog odbora letjelo u helikopterima (Filipović) u poslovnom smislu obilježio je pokojni direktor Branko Bevanda koji je u jednoj sezoni potpisao čak 11 novih ugovora s igračima.
Nije dugo trajalo razdoblje tijekom kojega su se računi plaćali istog dana, Šarinićeva moć počela je slabjeti usporedo s njegovim političkim padom. Šarinićevi predsjednici (Šoda, Tomljanović) vodili su klub kojemu su inicijalna ulaganja omogućila da u sezoni 1998/99. zamalo osvoji titulu prvaka. Šarinić je čelnik kluba postao isključivo zbog političkih razloga, a Rijeka je prvak mogla postati kada Šarinić više nije mogao puno pomoći budući da je živio u političkoj nemilosti pokojnog Tuđmana.
Tzv. demokratske promjene 2000. godine označile su početak uspona Roberta Ježića koji je djelovao učinkovito kao da mu je članstvo u HDZ-u najveća preporuka u SDP-u. Ježić je prvo postao klupska premosnica između dvojice političkih gubernatora, Hrvoja Šarinića i Slavka Linića. Primopredaju je obavilo tročlano predsjedništvo Šarinić-Frančišković-Ježić. Zatim je Ježić postao pobočnik prvomu predsjedniku (Kirigin) iz redova nositelja tzv. demokratskih promjena koji ništa nisu promijenili u klubu dok Ježić 2003. godine nije postao predsjednikom.
Ježićevo razdoblje
Robert Ježić najuspješniji je predsjednik Rijeke, osvojio je dva Kupa ('05, '06) i propustio jedinstvenu priliku postati prvakom u sezoni 2004/05. Jedinstvenu po tome što je Rijeka, prvi put od kada je postala prvoligaš 1974. godine, u jednoj sezoni igrala bolji nogomet od Hajduka i Dinama. Jedanaest godina Ježić je suvereno vodio klub birajući predsjednike (Kirigin, Grabovac, Frančišković, Turčić) i suradnike, povijest ga pamti kao svojeglava i arogantna čelnika koji je klub stabilizirao u vrhu nogometa iako nije stvorio pretpostavke dugoročnije stabilnosti. Ježiću nogomet nikada nije bio cilj nego sredstvo, više poslovno nego političko.
Odlaskom predsjednika Ive Turčića završeno je dugo Ježićevo razdoblje. Imenovanjem predsjednika bez portfelja Roberta Komena počelo je kratko razdoblje vladavine gradonačelnika Vojka Obersnela, koji je u kriznom trenutku iskazao refleks odgovorna političara. Obersnelovo upravljanje oskudnim nogometnim sredstvima trajalo je dovoljno kratko da bi se ostvario cilj bez dugotrajno negativnih posljedica.
Damir Mišković postaje novi predsjednik kluba iza kojega stoji Volpijev Social Sport Foundation. Miškovićeva ambicija i Volpijev novac nemaju politički predznak, deklarativno njihovi su motivi isključivo sportski. Vrijeme će brzo pokazati hoće li HNK Rijeka napokon postati cilj ili ostati sredstvo.
