Osmina finala Svjetskog prvenstva nije nastavila slijed grupne faze kada je u pitanju marširanje glavnih konkurenata za naslov prvaka. Štoviše, čak su pet puta igrani produžeci, a dva puta morala je odlučivati lutrija kaznenih udaraca nakon sto i dvadeset minuta igre. Broj pogodaka u osam je utakmica, gledajući samo regularnih devedeset minuta strahovito opao, kao i sveopća kvaliteta igre. Tek je zadnji par, onaj kojeg su činili Belgija i SAD podsjetio na neke od velikih utakmica iz doba natjecanja po skupinama, koje je malo koga ostavilo ravnodušnim. Igru pojedine reprezentacije ne treba odveć komentirati, ali valja rezimirati da su se favoriti provukli do četvrtfinala, neki možda iako to nisu zaslužili. Poglavito se to odnosi na domaćine, čiji je karakter daleko od šampionskih generacija prije ove u kojoj stoluje golobradi 'kralj' Neymar.
U niti jednom elementu nogometne igre Brazil nije bio bolji od Čilea, štoviše, da je bilo malo više napadačke hrabrosti, Čile bi i domaćine ostavio na koljenima. Odlučivali su jedanaesterci, a možda najbolji pokazatelj brazilske nemoći jest izjava njihovog kapetana i jednog od najskupljih braniča svijeta, Thiaga Silve:
- Molio sam Boga da ne dođe red na mene u šestoj seriji. Ne znam ni sam kako bih izveo taj jedanaesterac, rekao je.
Brazil se u većoj mjeri prošetao kroz Mundijal u Japanu i Južnoj Koreji, onaj na kojemu je osvojio svoju zasada posljednju, petu titulu svjetskog prvaka. Mladi Ronaldinho bio je tada sasvim nešto drugo od današnjeg Neymara, Brazil je imao i agresivnost (Emerson) i snagu na bekovima (Roberto Carlos, Cafu), ali i Ronalda, koji je za Freda kakvog se može vidjeti u Brazilu - izmislio pojam napadača. Uz sve to, Brazil je ponovno među osam najboljih, što uz nemalu pomoć 'ljudi u crnom', a što uz uvijek nezaobilazan faktor sportske sreće. Sada im na noge dolazi Kolumbija, zemlja koja proživljava svoju nogometnu renesansu na ovome turniru.
O Jamesu Rodriguezu već su napisani brojni hvalospjevi, no taj ih je mladić zaslužio. Sam je svladao Urugvaj, momčad potresenu skandalom oko ugriza Luisa Suareza. Momci Oscara Tabareza protiv Kolumbije su odigrali maksimalno, ali za svladati takvu Kolumbiju trebalo je dati još više. Potpuno su zasluženo Jose Pekerman i društvo tu gdje jesu, poslastica između Brazila i Kolumbije na rasporedu je prvog od dva četvrtfinalna dana.
Nizozemska se u 'pet do dvanaest' provukla protiv Meksika, lucidnošću i snalažljivošću Robbena prešli su možda i najtežu prepreku od drugoplasiranih momčadi. Čudesni Guliermo Ochoa ponovno je nadljudski branio, Oranje su u 88. i 93. minuti slavile prikazavši igru daleko od one s početka turnira, kojom su primjerice Španjolce pomeli iz Salvadora s 5:1. U četvrtzavršnici susrest će se protiv Kostarike, momčadi koja je uz brdo oscilacija uspjela nakon jedanaesteraca svladati Grčku. Poslije prvog mjesta u 'skupini smrti' nastavili su istim putem momci Jorgea Luisa Pinta.
Argentina je, kako i može drugačije, prošla zahvaljujući najboljem od najboljih. Leo Messi u 118. minuti utakmice protiv Švicarske uposlio je Angela Di Mariu i odveo svoju momčad na stepenicu s koje su redovno ispadali na posljednjih nekoliko svjetskih prvenstava. Ovoga ih puta ždrijeb nije namjerio na Njemce, već na Belgiju, ekipu koja je pokazala svu raskoš talenta i organiziranosti u spomenutom susretu protiv SAD-a. Prvi susret četvrtfinala odigrat će dvije europske sile, Njemačka i Francuska. I jedni i drugi furiozno su krenuli u turnir pa onda polako padali nakon svojevrsnih kalkulacija, kojih u četvrtfinalu neće moći biti. Muller s jedne, Benzema s druge strane, pa neka bolji pobijedi.
Iako su teoretičari zavjere već u svojim glavama zacrtali finale između Brazila i Argentine, svjetla Maracane u velikoj predstavi podjednako su udaljena za svih osam momčadi. Vjerovatno se više nitko ne bi začudio ako bi primjerice ondje došao par Kolumbija - Kostarika, a prema viđenom od te dvije reprezentacije u osmini finala, finale i te dvije reprezentacije zajedno mogu stati u istu rečenicu.
