Hrvatska reprezentacija ispala je u osmini finala Europskog prvenstva, Portugal je pogotkom Quaresme u 117. minuti ostvario plasman u četvrtfinale.
Hrvatska i Portugal odigrali su sadržajno najlošiju utakmica na EURO-u, statistika je poražavajuća.
Hrvatska u 120 minuta nije uputila ni jedan udarac u okvir vratiju, Portugal je uputio dva udarca. Oba u 117. minuti, kada je jedan završio u mreži. Za našu reprezentaciju od statistike je još više poražavajuće da tijekom cijele utakmice nije odgrala ni jednu osmišljenu akciju u završnici.
Medijski iznuđena priča o "najboljoj generaciji igrača u povijesti HNS-a" završila je na prvoj ozbiljnoj prepreci. Reprezentacija koja je prema najavama iz hrvatskog kampa trebala igrati finale u Parizu, odigrala je dvije kvalitetne utakmice protiv objektino nekvalitetnih protivnika (Turska, Češka).
Pobjeda protiv Španjolske u revijalnoj utakmici za većinu španjolskih igrača (S. Ramos, Iniesta...) stvorila je euforiju. Koga je nakon pobjede pričuvne hrvatske momčadi protiv aktualnih europskih prvaka bilo briga da su španjolske zvijezde nakon dvadesetak minuta izrazite tehničke nadmoći i ranog vodstva očigledno podcijenile nekoliko hrvatskih igrača (Pjaca, Rog...) za koje nikada nisu čuli.
Hrvatska je protiv Portugala igrala prvu izrazito natjecateljsku utakmicu, u igri na tzv. postavljenu obranu do izražaja su došle slabosti o kojima u nacionalnom zanosu nitko nije govorio. Veći posjed lopte protiv Portugala dio je taktike izbornika Fernanda Santosa, koji se dobro pripremio za utakmicu za razliku od Anta Čačića.
Santosu je najvažnije bilo zatvoriti prostor na bokovima (Perišić, Brozović), odakle prijeti najveća izravna opasnost. Kakvu korist od većeg posjeda lopte ima momčad koja sporo napada postavljenu obranu bez klasičnih proboja po bokovima s dvojicom veznih igrača (Modrić, Badelj), koji ne ulaze u završnicu? Nikakve!
Preostalo je predvidljivo ubacivati loptu s bokova iz drugoga reda (Srna, Strinić) ili iz prekida da bi utakmica saživjela u notornoj činjenici da je najopasniji hrvatski igrač postao stoper Domagoj Vida, a najbolji portugalski igrač stoper Pepe. I to pokraj igrača kakvi su Ronaldo, Modrić, Mandžukić, Nani, Rakitić, Perišić...
Izbornik Ante Čačić platformu uspjeha u Francuskoj gradio je isključivo na pozitivnoj atmosferi, koju je stvorio prirodnim poretkom u svlačionici. Treću utakmicu zaredom Čačić nije pravodobno, ni kvalitetno reagirao.
Prekasnim ulaskom Kalinića i Pjace nekoliko puta se malo poremetio raspored portugalske obrane, ali nije to najveći Čačićev taktički krimen. Teško je opravdati trenera koji ne reagira kada Santos promijeni način igre ulaskom Renata Sanchesa, ključne figure portugalske momčadi od 50. minute do pogotka u 117. minuti.
Na kraju su Portugalci pogodak postignuli zahvaljujući Sanchesu, koji uoči EURO-a nije slučajno postao igrač Bayerna.
Iako se problem igre na postavljene obrane u pravilu ne rješava promjenama u vrhu napada nego u središnjici momčadi (napr., moćni i okomiti Brozović na Badeljovu mjestu mogao je zatvoriti Sanchesa i stići u završnicu), u obrani Čačićeva djela treba naglasiti da u konačnici ipak sve ovisi o individualnoj kvaliteti na što treneri ne mogu utjecati.
Utakmica protiv Portugala otkrila je istinu o "najboljoj generaciji u povijesti HNS-a". U hrvatskoj reprezentaciji igra nekoliko vrhunskih igrača, koji u najboljim europskim klubovima nikada nisu bili, niti će ikada postati tzv. igrači prevage.
Ronaldo je jednom tijekom cijele utakmice primio upotrebljivu loptu, u 117. minuti uputio je prvi portugalski udarac u okvir vratiju...
Dotrčao je Quaresma i Hrvatska je ispala...
