Oduševljenje sjajnim uspjehom naših rukometaša diljem lijepe naše ne jenjava. Nove obaveze reprezentativaca u svojim klubovima zaustavile su daljnje slavlje, koje među ljubiteljima sporta još traje. U rukometnoj Rijeci, koja je sa igračima iz svojega okruženja dala veliki obol ovom uspjehu, priča o EP u Poljskoj se i dalje prepričava na svakom mjestu.
Stevanović, Kozina, Gojun, Matošević ugradili su nove, vrijedne kockice u povijest koja se novim uspjesima nadovezuje i srećom još traje i trajati će...
Uz pomoć rukometnog vremeplova vrijedno je podsjetiti se na još dva slična uspjeha našeg najtrofejnijeg sporta iz sada već pomalo daleke 1993. godine, pa još dalje 1970. godine. Oba su se dogodila u Rijeci, a sjećanja na njih ne blijede. Mnogo sličnosti, dramatike i jurnjave za imperativom visokih pobjeda koje su donosile prolaz dalje, krunu uspjeha, afirmaciju rukometa.
I frapantna koincidencija da su u oba povijesna slučaja igrale samo pobjede sa 10 i više golova razlike, kao i u ovom najnovijem...
Godina je 1993. - 14. studeni. U Dvorani mladosti na Trsatu ženska reprezentacija Hrvatske traži put za odlazak na EP preko Španjolske, ali je taj put mukotrpan. Treba pobjeda od +10... Izbornik Vatromir Srhoj ne gubi nadu i poručuju djevojkama prije izlaska na zagrijavanje:
- Igrajte mirno, svakih pet minuta moramo skinuti razilku za jedan gol i to je formula našeg prolaza.
U dvorani nikada više gledatelja. Preko 4000 tisuće, iako je maksimalni kapacitet za petsto manji. Dvije limene glazbe, Krimejski feštari, Lovranska glazba, Armada, navijačke skupine iz regije. ŽRK Zamet, tehnički organizator susreta iznajmio je iz susjedne Slovenije pojačani razglas...
Rada Ciganović, dugogodišnja tehnička tajnica Zameta sjeća se ugođaja uoči utakmice.
- Mislila sam da gledatelji vise sa stropova, buka, pjesma, stotine decibela... Nikada do tada, ali ni poslije nisam igrala u takvoj atmosferi, kaže Ciganovićka.
Krenulo je dobro (4:1), ali su se brze gošće vraćale u igru, počele uzvraćati na svaki naš pogodak. U 22. minuti bilo je 6:5, pa je Srhoj na 6-0 zonu gošći stavio na crtu dvije kružne napadačice. Klaudija Klikovac i Snježana Petika podigle su vodstvo na 9:6, a Rada Ciganović je odigrala kao u transu.
- Pri svakom skok-šutu sam imala osjećaj da je rukometni gol širi, a na njemu kao da nema vratarke. Sjajni navijači davali su mi dodatni podstrek, prisjeća se Ciganovićka.
Na EP Hrvatska je osvojila peto mjesto, a Rada Ciganović je morala na operaciju koljena.
Na našim vratima u prvom dijelu mjenjale su se Ljerka Krajnović, Riječanka u Podravci i Adrijana Prosenjak sada uspješna trenerica Zameta.
- Nije nas išlo u prvom dijelu, dva puta smo se mijenjale, a kako su Španjolke svoje golove davale uglavnom iz kontri i nije bilo posebno prilika za obranu, sjeća se Adrijana, golmanica koja je krenula iz obližnjeg Labina i napravila kasnije veliku vratarsku karijeru. Na utakmicu je stiglo i pola Istre...
Ljerka Krajnović je na odmoru ostala na parketu.
- Mislila sam da me Srki neće postaviti na gol u nastavku, ostala sam sa rezervama na terenu. Izlaskom iz svlačionica izbornik me je pitao da li sam spremna za gol. I onda je počelo...
U furioznom drugom dijelu dostignuta je potrebna razlika. Ljerka je sakupila 12 obrana i to ne bilo kakvih. U posljednjem napadu Španjolske, kada je rezultat već bio i nadmašen, doslovno je ulovila kontru Gomez. Slavlje je moglo početi...
Junakinja utakmice gledajući sa roditeljima utakmicu sa EP u Poljskoj odmah se je sjetila ove velike noći našega rukometa, kada se je tek počela pisati povijest hrvatskog rukometa u vrlo složenim godinama stvaranja nove države.
- U svlačionicama je počelo slavlje, kasnije se je proširilo na ulice, trgove, kafiće. Iz dvorane smo izašče tek 2-3 sata kasnije, ali nismo mogli dalje. Gledaoci su nas nosili na leđima, bacali u zrak.
HRVATSKA - ŠPANJOLSKA 23:11 (11:6)
Dvorana mladosti. Gledalaca: 4000.
Suci: Renčik - Beno (Slovačka). Zapisnički stol: Janović - Jajaš (internacionalci iz Rijeke).
HRVATSKA: Krajnović, Klikovac 7 (4), Tuđa, Pavličić, Dogan 5, Jelaska, Milić, Ciganović 4, Mikulec 1, Garnusova 3 (1), Petika 3, Prosenjak. Izbornik: Vatromir Srhoj.
ŠPANJOLSKA: Lopez, Diaz, Ugartemendia 1, Arranz, Mugica, Gomez 2, Sanchez, Fizzeaino 3, Baello 1, Eizaguire, Martinez 3 (1).
Direktor ženske reprezentacije Hrvatske bio je Silvije Njirić, danas direkor marketinga HRS. Uložio je enorman trud da se ova utakmica pokuša svakako pobijediti. Sve je bilo isplanirano do najmanjeg detalja.
- Najviše smo problema imali oko popunjavanja reklamnog prostora, na koji smo imali pravo u prijenosu utakmice u trajanju od 7 minuta u poluvremenu. Tvrtke su bile voljne pomoći, sponzorirati, donirati, ali velika većina još nije imala nove logotipe. U imenima velikih tvrtki još su bili nazivi bivše države. Improvizirali smo. Svaki je početak težak ali je najvažnije da smo uspjeli i otvorili vrata našem rukometu da na velika vrata uđe u Europu.
Od EP u Poljskoj do utakmice Hrvatske i Španjolske dijeli nas 23 godine. A od te utakmice treba se vratiti isto toliko godina unazad, da na ovim prostorima i to ponovno u Rijeci prisustvujemo identičnoj drami. Daleke 1970. godine...
Rukomet se igrao još uglavnom na otvorenom terenu, na oštrom i hrapavom asfaltu. RK Kvarner iz Rijeke izborio je kvalifikacije za popunu Prve lige, koje su se igrale u Rijeci.
Sudionici kvalifikacija bili su Bosnamontaža (Prijedor), Partizan (Beograd), Piran i Kvarner. U tri dana kvalifikacija ništa nije bilo poznato do zadnje utakmice, koja se je igrala u nedjelju ujutro.
Kvarner je vodio iskusni rukometni lisac Vladimir Štencl, a pred njim se je našao skoro nerješivi problem. Za ulazak u Prvu ligu trebalo je u posljednjoj utakmici pobijediti Piran sa 10 golova razlike. Težak zadatak, tim više jer su igrači Pirana predvođeni sjajnim vratarom Pušpanom do odmora imali zaostatak od samo -3 (7:4).
Na pretrpanom malom školskom igralište kraj Ekonomske škole (1500 gledalaca) u drugom dijelu utakmice prava drama. Štencl se je povukao sa momčadi u svlačionice i nije izlazio poprilično vremena.
Suci Vrhovac i Knežević nervozno su dozivali igrače Kvarnera koji su u nastavku dali sve da dostignu prednost. Zaigrali su presing po cijelom terenu, a za to su imali itekako potentne igrače.
Prije 46 godina Kvarner je postao prvi klub iz grada na Rječini koji je ušao u prvu ligu u sastavu: Munitić, Ivošević, Sprčić, Hibšer, Gobo, Glavan, Vukičević, Milevoj, Urem, Šakić, Urnaut, Mitrović. Trener: Vladimir Štencl.
Čuda se ipak događaju, pa makar svake 23 godine...
